www.Bigoo.ws www.Bigoo.ws www.Bigoo.ws www.Bigoo.ws www.Bigoo.ws www.Bigoo.ws www.Bigoo.ws www.Bigoo.ws www.Bigoo.ws www.Bigoo.ws www.Bigoo.ws

18.02.2009., srijeda

OVO JE PJESMA O INFORMATICI

PITANJA:

1. Softver
2. Informatika
3. IS
4. Booleova algebra
5. Baza podataka – što je i struktura
6. Računalo
7. Informacija
8. Informacijske znanosti
9. Elementi IS
10. Programi – sustavski i korisnički
11. Dijelovi računala
12. Procesor
13. Generacije računala – 3,4
14. Mreže
15. Datoteke


Software
Sveukupno ljudsko znanje ugrađeno u računalni hardware s ciljem stvaranja informacijske potpore upravljanju poslovnim procesima.
• Tri temeljne vrste znanja
1. Činjenično znanje
? Baza podataka
2. Metodološko znanje
? Računalni programi
3. Konceptualno znanje
? Baza znanja
? Expertni sustavi

INFORMATIKAje znanost o (proces) prikupljanju, obradi, pohranjivanju, prenošenju i korištenju informacija pomoću tehničkih uređaja u okvirima IS.

INFORMACIJSKI SUSTAV je skup dobro definiranih pravila, običaja i postupaka pomoću kojih ljudi, oprema ili jedno i drugo rade na određenom inputu sa svrhom da dobiju informacije koje će zadovoljiti potrebe određenih pojedinaca u određenoj poslovnoj situaciji.
Drugi gledaju na IS kao na sustav komuniciranja pomoću kojeg informacija putuje organizacijom.

BOOLEOVA ALGEBRA

IZ NAŠE KNJIGE: Booleova algebra predstavlja matematičko sredstvo koje je izuzetno pogodno za opisivanje događaja u kojima strukturni elementi mogu poprimiti dvije vrijednosti: 0, 1. Booleova algebra je definirana skupom elemenata, skupom operacija nad elementima i skupom zakona koji definiraju osobine operacija i elemenata
Osnovne operacije: negacija, konjunkcija, disjunkcija i još su tu implikacija i ekvivalencija.

IZ BILJEŽNICE: Boolova algebra je matematička struktura nazvana po Booleu koji je algebarskom izrazu dao drugo značenje – logičke operacije prikazao na algebarski način.

SA INTERNETA: Booleova algebra je zatvoren matematički sustav, koji sadrži skup M od dva ili više elemenata kao i operacije disjunkcije, konjukcije i negacije za koje vrijede postulati.

GLAVNA DEFINICIJA: Booleova algebra sastoji se od skupa B i linearnih operacija zbrajanja i množenja. Skup B sastoji se od elemenata a,b,c za koje vrijede zakoni: zatvorenosti, identičnosti, komplementarnosti, komutacije,asocijacije, distribucije.Primjer skup B(0,1) i operacije +/*.
Temelji se na postulatima koji su definirani nad binarnim varijablama. Postulati su međusobno neovisni i konzistentni ( ne isključuju jedan drugoga).Osnovne operacije koje definira su:

• disjunkcija logički ILI
• konjunkcija logički I
• negacija logički NE.

BAZE PODATAKA – baza podataka je skup datoteka organiziranih tako da budu jednoobrazne s obzirom na strukturu te povezane tako da uključuju minimalnu redundanciju i omogućuju pristup korisnicima uz najmanja ograničenja.

- skup ustrojenih, logički povezanih zapisa ili datoteka namijenjenih zadovoljavanju potreba različitih korisnika. Podaci su odloženi tako da su nezavisni od programa koji ih upotrebljavaju i obrađuju

- koncepcija baze podataka ima svoju misaonu i fizičku logiku. Uporaba baze podataka podrazumijeva postojanje triju razina korisnika( krajnji korisnik, kreator i administrator)

- zapisi s podacima su u nekoj međusobnoj vezi
- organizirani skup podataka pohranjenih u računalu koji se može automatski pretraživati
- jedan o d elemenata u strukturi IS
- sustav upravljanja podacima – shematski je prikaz upravljačkog sustava baze podataka


TIPOVI BAZA PODATAKA – HIJERARHIJSKI (nedostatak-samo jedan pristupni put)
MREŽNA (višestruki pristup i istovremeno korištenje istog podatka – nedostatak sporost kod velikog broja pristupa)
RELACIJSKA – najbolja, načelo da korisnik vidi bazu kao skup tablica podataka, a rezultat svake operacije nad sadržajem baze je također tablica podataka.

RAČUNALO – računalo je skup sklopova (prekidača) Sastoji se od podsustava ulazne jedinice, podsustava izlazne jedinice, centralnog-središnjeg dijela u kojem se obrađuju podaci i vanjske memorije.

INFORMACIJA
INFORMACIJA je količina podataka kojom se smanjuje neodređenost u sustavu, podatak koji za korisnika ima određenu vrijednost - korisnost
Informacija – mjera ostvarene organiziranosti u odnosu na
Entropiju – mjera dezorganiziranosti, odnosno mjera reda ili nereda u sustavu
INFORMACIJA – osnovni fenomen informacijskih znanosti

INFORMACIJSKE ZNANOSTI su znanosti koje istražuju svojstva i ponašanje informacije, te sile koje upravljaju protokom informacija i sredstvima za obradu informacija radi optimalne dostupnosti i upotrebljivosti.
Ti procesi uključuju nastajanje, diseminaciju, prikupljanje, organizaciju, pohranjivanje,
pretraživanje, interpretaciju i uporabu informacija.
Prevladava mišljenje da se informacijske znanosti trebaju baviti proučavanjem općih zakona
svih komunikacijskih procesa, od neformalnih (usmenih i pismenih) do formalnih (razmjena
znanstvene literature između znanstvenika tj. Znanstvenih zajednica)

Definicija Sveučilišta u Zagrebu 1985. – INFORMACIJSKE ZNANOSTI – obuhvaćaju sve
one znanosti koje se bave proučavanjem postupaka odašiljanja, prikupljanja, selekcije,
obrade, strukturiranja, memoriranja, pretraživanja, prenošenja, diseminacije, interpretacije,
uporabe i zaštite informacija kao i postupcima društvenog komuniciranja u svim njegovim
oblicima.

Najčešća ishodišta informacijskih znanosti:
1. informacijske tehnologije (sredstva za obradu informacije)
2. dokumentacija i pretraživanje informacija (skupljanje, klasificiranje i distribuiranje dokumenata u svim djelatnostima te pretraživanje – primjenom kompjutora 1957.g. preorjentacija dokumentalistike sa manualnih na kompjutorske sustave za pretraživanje)
3. niz suvremenih komunikacijskih znanosti (lingvistika, semiotika, opća teorija sustava, teorija odlučivanja, računalne znanosti)


INFORMACIJSKI SUSTAV je sveukupnost materijalnih sredstava, programa, timova stručnjaka, metoda i organizacijskih postupaka namijenjenih prikupljanju, obradi, pohranjivanju te dostavljanju podataka i informacija korisnicima.

CILJ IS –dostaviti pravu informaciju na pravo mjesto u pravo vrijeme i uz minimalne troškove
FUNKCIJE – prikupljanje podataka, obrada podataka, pohranjivanje podataka i informacija i dostava podataka i informacija korisnicima – staviti informaciju na raspolaganje
ELEMENTI - informacijskog sustava su hardver,softver,lifver,orgver i netver

HARDVER – fizičke komponente
SOFTVER – programsko rješenje, rutina ili metoda na kojima se temelji primjena hardvera
LIFVER – ljudi koji rade s IT, informatičari ili korisnici sustava
ORGVER – organizacijski postupci, metode i načini vezanja prethodne tri komponente u skladnu funkiconalnu cjelinu
NETVER – koncepcija i realizacija komunikacijskog povezivanja svih elemenata sustava u skladnu cjelinu







PROGRAMI
skup programa u sustavu:
SUSTAVSKI PROGRAMI – operacijski sustavi, programi prevoditelji, uslužni (pomoćni) programi, sustavi za upravljanje bazom podataka.
KORISNIČKI PROGRAMI - korisnički programi opće namjene, korisnički programi posebne namjene
OPERACIJSKI SUSTAV –čini u računalu jezgrz sustavnog programa- skup programa i procedura koje imaju zadatak koordiniranja rada svih dijelova računala i omogućavaju pronalaženje korisničkih aplikacija te njihovo pokretanje.
FUNKCIJE OS: upravljanje memorijom, upravljanje arit-log jedinicom, upravljanje sustavom U-i jedinica, upravljanje sabirničkim sustavom- tijekom podataka, zaštita integriteta odataka tijekom obrade, upravljanje višeprocesorskim radom, upravljanje korištenjem vremena izvođenja pojedinog procesa, optimiranje izvođenja procesa itd.


VRSTE OPERACIJSKIH SUSTAVA :
a) jednokorisnički operacijski sustav (jednozadaćni i višezadaćni) –upravlja radom računala tako da bez ograničenja stavlja na raspolaganje sve resurse samo jednom korisniku – MS DOS, višezadaćnim operac.sustavom moglo se pokrenuti više korisničkih aplikacija odjednom Windowsi 95 i 98. – više se ne komunicira pomoću programske linije i poznavanja instrukcije, pojava sličica
b)višekorisnički operacijski sustav(višezadaćni) – operacijski sustav koji upravlja radom računala koja sva rade pod jednim operac.sustavom, nazivaju se višekorisnički OS.. UNIX i Windowsi NT
c)mrežni operacijski sustav(višezadaćni) – ostvarenje mrežne komunikacije među računalima s različitim operacijskim sustavima dolazi do (raspodjele resursa, povećanje pouzdanosti, ušteda, veće komunikacijsko znaćenje,…)

VRSTE PROGRAMSKOG JEZIKA: assembleri, kompilatori, interpreteri, simulatori, generatori.

KOD – strojna instrukcija napisana u binarnom obliku, a najčešće se sastoji od dvije logičke cjeline. Prva logička cjelina je operacijski kod instrukcije kojim se računalu kaže koji će dijelovi računala sudjelovati u transformaciji sadržaja koji je adresiran drugom logičkom cjelinom instrukcija (transformacija logičkog znaka u fizički znaku uračunalu baziran na 8 znakova)


DATOTEKE: sastoji se od većeg broja slogova iste vrste, osnova baze podataka
organizacija datoteka: sekvencionalne (organizirane datoteke, jedinice odataka-slogova zapisuju se redosljedno na sekvencijalnim nositeljima podataka-imaju karakteristiku niza- slogovi su u memoriji fizički poredani jedan za drugim, redosljed je određen vrijednošću nekog obilježja logičkog sloga), indeksno-sekvencionalne – kompromis između sekvencijalne i rasute organizacije podataka, sastoji se od skupine početnih slogova u koje se pohranjuje informacija o tome gdje se nalazi traženi slog i od dijela datoteke u koji se upisuju slogovi – datoteke obrađujemo redosljedno kao i sekvencijačne ili direktno, izravno organizirane datoteke – datoteke s direktnim pristupom – datoteke kod kojih je utvrđen algoritam, odnosno procedura kojom se svaki slog upisuje na odgovarajuće mjesto i izravno mu se pristupa. – najčešće se koristi kod tvrdih diskova

RAČUNALNE MREŽE: računalna mreža je grupa računala na bližoj ili daljoj lokaciji povezanih prijenosnim medijem. Danas su računala i računalne mreže najbolji način prijenosa velikih količina informacija u vrlo kratkom vremenu i na velike udaljenosti
osnovni razlozi koji opravdavaju spajanje informatičke opreme u mrežu :
? jednostavan pristup podacima
? jednostavna i djelotvorna razmjena podataka među korisnicima
? jednostavna upotreba raspoloživih resursa
? raspodjeljena obrada podataka

NAJČEŠĆE SE GOVORI O:
? LOKALNIM MREŽAMA – služe za razmjenu podataka unutar organizacije
? NACIONALNIM –organizirane na razini zemlje npr. CARNet
? GLOBALNIM MREŽAMA – međunarodne – npr. Internet

TOPOLOGIJA MREŽE: označava strukturu mreže u smislu rasporeda pojedinih sudionika komunikacije i načina njihovog spajanja. Sudionici komunikacije u nekoj mreži smatraju se čvorovima mreže. Izbor najpogodnije topologije ovisi o mnogo čimbenika, od kojih su najvažniji
? broj, vrsta i raspored čvorova u mreži
? brzina predaja i prijema podataka
? propusnost mreže
? dostupnost i cijena sklopova i programa potrebnih za pogon mreže
? namjena mreže
? način upravljanja mrežom, itd.



1. Simbolički prikaz odnosa događaja u nekom sustavu iskazanih podataka kao njihova manifestacija je: MODEL PODATAKA


2. Modeliranje podatka je postupak izrade stanovitog modela: PODATKA


3. Razlikujemo 3 vrste modela podataka i to: KONCEPTUALNI, FIZIČKI, LOGIČKI


4. Logički modeli podatka su: HIJERARHIJSKI, MREŽNI, RELACIJSKI


5. Danas govorimo o 3 tipa organizacije datoteka podataka i to: IZRAVNA, SEKVENCIJALNA, INDEKS-SEKVENCIJALNA


6. Skup datoteka jednoobrazno organiziranih povezanih tako da uključuju minimalnu redundanciju i omogućuju pristup podacima uz minimalna ograničenja predstavlja: BAZA PODATAKA


7. Tipovi baze podataka su: HIJERARHIJESKE, MREŽNE, RELACIJSKA


8. Software(SW), predstavlja ukupnost nematerjalnih komponenti: IS


9. Programe djelimo na: sUSTAVNE, APLIKATIVNE, KOMUNIKACIJSKE


10. Sustavni programi djele se na: OPERACIJSKI SUSTAV, PROGRAMI PREVODITELJI, POMOČNI PROGRAMI


11. Ovisno o konfiguraciji računalnog sustava razlikujemo 3 operacijska sustava: JEDNOPROCESORSKI-JEDNOZADACNI, JEDNOPROCESORSKI-VIŠEZADACNI, VISEPROCESORSKI-VISEZADACNI


12. Programi prevoditelji prevode izvorne aplikacijske programe iz razumljivog jezika u: PROGRAMSKI JEZIK RAZUMLJIV RAČUNALU


13. Vrste programskih jezika: ASEMBLERI, KOMPILATORI, INTERPRETERI, SIMULATORI, GENERATORI


14. Aplikativni programi služe korisnicima za riješavanje problema OBRADE PODATAKA a kojima se oni susrecu u radu.


15. Racunalne mreze su slozeni sustav povezanih RAČUNALA
- 15:44 - Komentari (1) - Isprintaj - #

06.02.2008., srijeda

The Cult

Stekli su status jedne od najutjecajnijih britanskih rock grupa u osamdesetima i dijelu devedesetih, a kada su odlučili da je rock njihovo područje bili su prilično usamljeni na toj sceni. The Cult tada nisu bili rock revivalisti, za to su bili daleko premladi, bili su jednostavno rock novaci koji su prilagodili žanr za generaciju koja nikad nije izravno iskusila njegovu veličinu deset ili dvadeset godina ranije.

The Cult mašinerija sada traje već, aktivno i pasivno, preko dvadeset godina. Autorski tandem Ian Astbury i Billy Duffy predstavljaju dušu grupe - oni su dva suprotna karaktera, proizašla iz tmurne britanske post-punk scene ranih osamdesetih, doba kada je stvorena njihova alkemija partnerstva u pisanju pjesama. Točno je da postoji dugačak popis različitih ljudi u vrhunskim ritam-sekcijama koje su imali tijekom godina, ali nije li baš to pridonijelo različitosti i dinamici svakog njihovog albuma i perioda? Ionako su The Cult ona dvojica rođenih rockera koji uvijek smatraju da imaju nedovršenog posla međusobno, ali i prema svojem plemenu fanova.

Image Hosted by ImageShack.us


Billy Duffy rođen je 12 svibnja 1961. u Manchesteru. Gitarističku karijeru započinje 1979. u punk grupi The Nosebleeds u kojoj je vokal tada bio 18-godišnji Morrissey. Daje i prve gitarske lekcije svojem prijatelju, gitaristu The Smithsa, Johnnyju Marru. Nakon još nekoliko punk grupa, Duffy upada u post-punkere Theatre Of Hate. Njih napušta krajem '82., baš u doba kad je upoznao mladog pjevača Iana, čija je grupa The Southern Death Cult svirala zajedno s Theatre Of Hate. Njegove su mu se vokalne sposobnosti odmah svidjele.

Ian Astbury rođen je 14 svibnja 1962. u Heswallu, Cheshire, na sjeverozapadu Engleske. Kao dječak je s obitelji 1973. emigrirao u Kanadu, gdje se prvi put upoznao s kulturom američkih Indijanaca u rezervatu Six Nations. Bio je fasciniran indijanskim načinom života, koji je duboko utjecao na njega, a pogotovo na njegov budući glazbeni izričaj. Za 17. rođendan mu umire majka. Shrvan time, vraća se natrag u Englesku i uzima djevojačko prezime majke - Lindsay. Vrti se po bendovima u Glasgowu, Belfastu i Londonu, te na kraju završava u Bradfordu, gdje početkom 1981. formira The Southern Death Cult.

The Southern Death Cult su bili predvodnici 'positive punk' pokreta - kakofoničan post-punk bend pod utjecajem indijanske kulture, s dosta tribal bubnjeva i glasnim, živahnim pjevačem. U listopadu '82. se na naslovnici New Musical Expressa pojavljuje Ian Lindsay, kako se tada prezivao (seriju fotografija S.D.Culta radi Anton Corbijn). U prosincu '82. izdaju singl "Fatman/Moya", početkom '83. su predgrupa Bauhausu. Ubrzo nakon toga se razilaze, prije nego što je počelo snimanje albuma. Etiketa Beggars Banquet izdala je tek nakon raspada grupe materijale s različitih sessiona i svirki uživo na kompilaciji jednostavno nazvanoj "The Southern Death Cult.

Nakon raspada S.D.Culta u veljači '83., Ian (tada bez ikakvog smještaja i novca) dolazi kod Billyja, koji je nedavno izašao iz Theatre Of Hate. U travnju 1983. osnivaju Death Cult. Nova ritam-sekcija bili su bubnjar Ray Mondo i basist Jamie Stewart (s njima ostaje do 1990.), oboje iz goth-benda Ritual. Ray je bio crni bubnjar s neobičnim stilom sviranja, a Jamie je zapravo svirao gitaru, ali se prebacio na bas-gitaru. Ubrzo su snimili EP s pjesmama "Brothers Grimm", "Horse Nation", "Ghost Dance" i "Christians".

Image Hosted by ImageShack.us


Takva postava činila ih je pravom post-punk supergrupom - Theatre of Hate i The Southern Death Cult bila su dva benda legendarnih statusa. Zato su odlučili prve koncerte održati izvan dometa britanskih muzičkih novinara, pa u ljeto 1983. sviraju po nekoliko europskih zemalja. U želji za više ravnijim, rock stilom sviranja bubnjeva, odlučuju promijeniti bubnjara. Nakon desetak nastupa po Britaniji u rujnu te godine, Mondo izlazi, a ulazi Nigel Preston (prijašnji bubnjar Theatre Of Hate, a u to vrijeme u Sex Gang Childrenu). S njim odmah snimaju dinamičan singl "God's Zoo" koji izlazi krajem listopada 1983. i nagoviješta da bend cilja malo više od standardnih indie-label grupa.

Novi preokret dolazi u siječnju 1984. godine. Bio je petak 13. i nastupili su u prime-time večernjem televizijskom terminu BBC-a rezerviranom za muzički program, na emisiji Joolsa Hollanda "The Tube". Smatravši da previše asocira na negativno, izbacili su 'Death' dio iz imena i nazvali se jednostavno - The Cult. U emisiji "The Tube" Ian je to vrlo jednostavno objasnio: "Mi smo više o životu nego o smrti!". Te večeri su se snažnim i energičnim nastupom prezentirali širokom gledateljstvu emisije. Osjećajući da je počela nova era, Ian u to doba vraća svoje pravo prezime Astbury.

U travnju 1984. ulaze u Rockfield Studios u Walesu na snimanje debi-albuma naslovljenog "Dreamtime", a producira ih John Brand. The Cult su po prvi puta imali snažan identitet kao četvorka. Partnerstvo osovine Astbury/Duffy u pisanju pjesama bilo je očigledno i prirodno. "Dreamtime" izlazi u rujnu 1984. i prvih 30.000 kopija albuma uključuje besplatan live album "Live At The Lyceum", snimljen u Londonu četiri mjeseca ranije. Tada su još uvijek bili pod debelim utjecajem post-punk goth prošlosti i daleko od čistog rocka koji će svirati 3 godine kasnije, ali bili su prepoznatljivi svojim zvukom i imali su odličan debi-album koji je zvučao kao da im je već drugi ili treći.

Iako jednom nogom još uvijek na staroj goth školi elaboriranoj u prijašnjim grupama, probijao je interes benda za psihodelijom i blues rockom. Nije potrebno previše naglašavati da je tada to bilo ravno samoubojstvu, ali ustrajnošću prema više-rock (i manje-goth) stilu počeli su raditi hrabar korak naprijed. "Spiritwalker", "Horse Nation", "Go West" i "Resurrection Joe" prštile su tom-tomovima, Duffyjevim gitarama i Indijancima-inspiriranog i rockom-fasciniranog vokala, post-punkera Iana Astburyja. Na albumu je bila i ostavština iz njegovog S.D.Cult perioda, pjesma "A Flower In The Desert" (orig. "Flowers In The Forest").

"Dreamtime" je postao jedan od prvih alternativnih rock (u širem smislu) albuma osamdesetih, u sebi je imao goth elemente i blagu refleksiju rock-psihodelije kasnih šezdesetih. Promoviranje je krenulo s grupom Big Country po Britaniji, a po Europi sa The Sisterhood (koji će uskoro promijeniti ime u The Mission). 1984. održavaju oko šezdeset koncerata u Europi i Americi.

Sljedeći album "Love" doveo ih je u fokus kao uzbudljiv i već potpuno formiran bend, koji je prerastao okvire utemeljene na prvijencu "Dreamtime". Ovdje je pristup bio više tradicionalno rockerski, a koherencija prijašnjeg post-punk goth zvuka sa klasičnim rockom njihovih idola Hendrixa, The Doors i Janis Joplin uspješno je rezultirala svježim novim zvukom The Culta - energijom nabijenim rockom, s dozom mistike i psihodelije. "Love" razdoblje počinje u travnju 1985. snimanjem singla "She Sells Sanctuary" koji je već sljedećeg mjeseca dogurao do vrhova britanskih ljestvica i stavio bend pod povećalo kritičara i novinara. S njima je tada za bubnjevima još uvijek bio Nigel Preston.

Image Hosted by ImageShack.us


Na nesreću, baš u to doba stabilnost grupe narušava njegova manična depresija i životni problemi, koji su rezultirali nepouzdanošću, pa je bilo jasno da će morati naći zamjenu (na žalost, Nigel je umro 1992. od predoziranja). U pomoć je uskočio Mark Brzezicki (iz Big Country) pojavivši se i na snimanju video spota za "Sanctuary". Uspjeh tog singla samo ih je ohrabrio - u srpnju 1985. s gost-bubnjarom Brzezickijem ulaze u Jacob's Studios u Farnhamu i snimaju album "Love". Producira ih Steve Brown, s kojim virtuozo-Duffy temeljito radi na zvuku svoje gitare, na čiju se teksturu nadogradilo sve ostalo na albumu.

Uz "She Sells Sanctuary" tu su bile isto tako strukturalno jednostavne i moćne "Rain", "Nirvana" i "Revolution", spremne za puno veće koncertne prostore. Drugo lice albuma s pjesmama "Brother Wolf Sister Moon" i "Black Angel" bilo je ovijeno mistikom i nečim mračnim što je grebalo ispod površine. A opet, tu je bila i nova faza benda koja se nazirala iz "The Phoenix" i "Love", zadnjih pjesmama napisanih za ovaj album. Klasičnim rock riffovima, wah-wah efektima i blueserskim solo dionicama Duffy je reflektirao Hendrixa i Cream. Bilo je to značajno razdoblje u razvoju benda. Locirali su stil koji im je ležao prirodno i u kojem su se osjećali oslobođeno.

Album "Love" izlazi u listopadu 1985. i ubrzo dostiže prodaju od 200.000 primjeraka, a dok su novine zaokupljene sa The Smithsima, The Cult kreću na rasprodanu turneju Europom i Amerikom. Novi bubnjar bio je Les Warner. Otprilike pola godine kasnije, u lipnju 1986., vraćaju se 'doma' i sa Simple Mindsima sviraju na Milton Keynes Bowlu. U te dvije godine održavaju oko osamdeset koncerata. Album "Love" i taj novi psihodelični gothy rock zvučni zid donio im je cijelu novu publiku, okončao jedno razdoblje, a novo je bilo pred vratima.

Tu su počeli i problemi. U rano ljeto 1986. počinju raditi na novom albumu. U srpnju ulaze u Manor Studios u Oxfordshireu, u to vrijeme jedne od najluksuznijih studija u Engleskoj, opet s producentom Steveom Brownom. Očekivalo se da naprave "Love II", iako su oni htjeli nešto žešće i drugačije od "Love" albuma iz 1985. godine. Treći album trebao je izaći u jesen '86. i lansirati ih u rock mainstream. Trebao se zvati "Peace". Umjesto toga, postao je 'veliki izgubljeni album', natjerao grupu da ponovo razmisli o svom pristupu muzici, i ultimativno bio prekretnica u njihovoj karijeri (nakon što su shvatili "Peace" nije ono što žele).

Snimanja su bila naporna zbog tenzija između Iana i Billyja, a u svemu tome producent Steve Brown našao se točno između, pokušavajući dovesti stvari u red. Kako se ljeto '86. bližilo kraju, bilo je evidentno da "Peaceom" nitko nije zadovoljan. Cijeli je zvuk bio preproduciran. The Cult nisu bili zadovoljni onime što je Steve Brown napravio, jer to jednostavno nisu bili oni. Dio krivnje leži i na njima, ali pristup producenta je bio previše isti onom na "Love“"albumu (drugim riječima, krivi), dok su ga The Cult prerasli i krenuli na novi. Slijedilo je novo miksanje snimljenih pjesama, potrošeno je još više novaca, tako da je cijelokupna cifra za "Peace" projekt bila oko 200.000Ł. Bogati mozaik efektima zamaskiranih gitara, back-vokala, truba i saksofona možda je i opravdavao toliku cifru, ali je u svemu nedostajala ona karika agresivnosti i čistoće po kojoj su The Cult bili prepoznatljivi.

U studenom 1986. Billy i Ian odlaze u New York pokupiti studentsku nagradu 'Best Single Of 1986' za "She Sells Sanctuary". Tamo su upoznali 23-godišnjeg genijalca iz Def Jam Recordsa koji je prethodno uspješno spojio rock i rap, proslavio Beastie Boyse s albumom "Licensed To Ill" i radio s Run DMC. Zvao se Rick Rubin. Njegov rad sviđao se Billyju i Ianu, pa ga 'pritišću' da remiksira "Love Removal Machine", snimljenu tog ljeta. Nakon što su uvjerili Ricka da je on pravi čovjek za remiksiranje pjesme, odlaze u Englesku po master-trake i naoružani njima vraćaju se natrag u New York, sretni što bi ih Rubin mogao spasiti. On nije ostao previše impresioniran, ali vidio je potencijal. Njegova opcija je bila da ponovo snime "Love Removal Machine" i nekoliko drugih pjesama - i to od nule. Jedino tako dobit će ono što žele.

Tako je i bilo. Ianu i Billyju se jednog hladnog dana krajem studenog '86. u New Yorku iz Engleske pridružuju basist Jamie Stewart i bubnjar Les Warner. Electric Lady Studios, duh Hendrixa iznad njih, prava atmosfera za ono što su radili. Bend na iznajmljenoj opremi rearanžira sve pjesme, odstranjuju svu nepotrebnu kićenost i rade novu formu iz svega. Taj novi materijal postat će album "Electric". Sav dotada snimljeni materijal iz Manor studija objavljen je 2000. na "Rare Cult" box-setu, a dio i ranije na singlovima.

Njihov zabrinuti menadžment u Londonu imao je puno pitanja i malo odgovora za cijelu tu novu aferu. I račun od 200.000Ł za Manor studije u Engleskoj! Oko Božića 1986. stižu u New York na sastanak s grupom vidjeti što se to dešava. Odmah su bili uvjereni, jer novo-snimljeni materijal zvučao je izvanredno, ojačano i vitalno, čak toliko da su bili spremni privremeno zaboraviti ogroman račun. Cijelokupno stanje i motivacija grupe bili su na novoj razini, a bradati Rubin radio je 16 sati na dan s njima u studiju. Menadžment im daje zeleno svijetlo da završe album u New Yorku, željno iščekujući gotovi produkt. Završivši sve, The Cult se vraćaju u Englesku s materijalom kakav je nedostajao u britanskom rocku preko desetljeća.

Jednostavan, zaprepaščujuće čist, lišen ikakvog ukrasnog kiča, ponosno gol, otkriven, "Electric" je bio pokušaj The Culta da daju nastavak veličanstvenosti Led Zeppelina iz ranih sedamdesetih, dok su istovremeno ostali vjerni svojem post-punk idealizmu. S njime su preoblikovali rock u nešto drugačije od najezde lažnih, boy-toy napudranih 'rockera' u tenisicama, koja je harala u osamdesetima. Album je bio agresivni pribor za preživljavanje na pustom otoku. Kolizija dviju kultura - britanske rock kulture i američke rock kulture (prema riječima Billyja Duffyja).

"Electric" izlazi u travnju 1987. Uz "Love Removal Machine", na njemu su bili i energični, srčani, snažni rock monoliti "Wild Flower" i "Peace Dog", te više bluesy "Lil' Devil". Slijedi turneja na kojoj su svaki centimetar kožnog outfita na sebi izgledali dostojno napravljenog postignuća. Jamie Stewart na toj turneji privremeno prelazi na ritam-gitaru, a na njegovo mjesto dolazi Kid 'Haggis' Chaos.

Američki dio odrađuju s Billy Idolom, a jedan dio za The Cult otvaraju tada nepoznati Guns N' Roses. S više od 100 datuma, bila je to klasična glasna razuzdana rock'n'roll turneja koja će baš zbog toga i završiti ranije, bez japanskog dijela. Još nešto je moralo popustiti - 1988. odlazi bubnjar Les Warner. U cijelom tom tornadu događaja, The Cult, sada u sastavu Astbury/Duffy/Stewart, otpuštaju svoj engleski menadžment i iz Londona sele u Los Angeles, postavljajući scenu za svoj novi album, najprodavaniji u cijeloj karijeri.

Turneja '87./'88. otvorila je Astburyjev apetit za pustošenjem i divljanjem, on sam je cijedio skoro sav profit ostvaren od koncerata razbijanjem opreme i uništavanjem hotelskih soba. Izgubio je osjećaj s idealima koji su ga natjerali da se pridruži bendu na početku, bio je izvan kontrole i živio je pravi rock'n'roll život. Normalno da je to imalo utjecaj na cijeli bend. Zato je njihov četvrti album "Sonic Temple" trebao biti svježi početak. Zato su otišli na novo mjesto - američku zapadnu obalu, u Los Angeles. Bilo je kasno ljeto 1988. Za snimanje četvrtog Cultovog albuma basist Jamie Stewart je među 150 rezimea različitih bubnjara odabrao iskusnog session-bubnjara. Zvao se Mickey Curry (on je bio već peti bubnjar od 1983.). Za novog menadžera su uzeli 'tešku kategoriju' u rocku, Howarda Kaufmana.

Rad na albumu "Sonic Temple" počeo je u jesen 1988. u kanadskom Vancouveru. Producirao ih je Bob Rock, koji se radom na tom albumu lansirao u društvo 'velikih'. Duffy i Astbury imali su suprotne ideje o tome kakav bi album trebao biti. Duffy je htio stadionsku bombastičnost, veliki rock album, a Bob Rock se slagao s njime. Zanemarivši želje Astburyja, realizacija je krenula u Duffyjevom smjeru s gomilom ogromnih, bombastičnih aranžmana.

Proizašli su neki od najvećih hitova do tada - "Fire Woman", "Sweet Soul Sister", "Sun King" i "Edie (Ciao Baby)", inspirirana Warholovom starletom Edie Sedgwick koju je Ian simpatizirao, osjećajući veliku empatiju. Duffy je definitivno došao na svoje, Les Paul kojeg je svirao na zidovima Marshall pojačala doveo ga je do statusa gitarskog heroja. Astbury je karizmom i vokalom prerastao u Morrisona te generacije.

"Sonic Temple" izlazi u travnju 1989. i dostiže top pozicije u Britaniji i Americi (3. mjesto 'kod kuće' i 10. u SAD-u, pretekavši "Disintegration" od The Cure, pa su The Cult nakratko bili najveći britanski bend). Službeni dio The Cult inventara postaje bubnjar Matt Sorum. Stadionsku turneju počinju kao predgrupa Metallici, a onda kreću na vlastitu "Sonic Temple World Tour". Baš kad im je krenulo na globalnoj razini, baš kad su bili najveći rock'n'roll bend na svijetu, Astburyjevi privatni problemi vukli su ga u autodestrukciju.

Saznao je da će mu uskoro od raka umrijeti i otac. U rujnu '89. na MTV Awards sviraju "Fire Woman", u listopadu i studenom turneja tutnji Europom, u prosincu se opet vraćaju na američki dio koji traje do travnja 1990. godine. Sve skupa održavaju oko 170 koncerata. Taj zadnji nastup 3. travnja '90. u Los Angelesu obilježile su dvije stvari - Jamie Stewart, basist koji je s njima od početka, odlučuje otići iz grupe (i muzike) općenito, a Matt Sorum dobiva ponudu za sviranje u Gunsima.

Smrt oca je otrijeznila Astburyja, iako je bio shrvan. Polovicom 1990. odlazi u Kanadu pokušavajući izbrisati loše uspomene i dovesti se u red. Iste godine iskorištava moć i utjecaj koje je stekao uspjehom "Sonic Temple" albuma, pa 6. i 7. listopada organizira dvodnevni multi-žanrovski festival "The Gathering Of The Tribes" na kojem su, između ostalih, nastupili Ice T, Public Enemy, The Charlatans, The Mission, Soundgarden, Iggy Pop i The Cramps.

Festival je bio preteča i ideja za Lollapalooza festival Perryja Farrella, koji je krenuo godinu kasnije (1991.), ali Astbury nikad nije dobio dovoljne zasluge za sve to zajedno, pa je odustao od daljnjeg organiziranja (iako u intervjuima često priča o toj ideji koju su mu ukrali). Cijelu Seattle grunge scenu koja je eksplodirala 1991. Astbury je upoznao već prije. Soundgarden, te Jeff Ament, Stone Gossard i Andrew Wood iz Mother Love Bone bili su njegovi prijatelji (Jeff i Stone osnivaju Pearl Jam nakon smrti Andrewa Wooda).

Očekivanja za sljedeći album bila su visoka nakon onolikog uspjeha prethodnog. Album "Ceremony" snimaju u Hollywoodu, producira ih Richie Zito, a u koprodukciju se prvi put uključuju Billy i Ian. Koliko god je "Sonic Temple" bio komercijalno uspješan, toliko je "Ceremony" imao neke od najsnažnijih pjesama koje dotad potpisuju Astbury i Duffy - "Wild Hearted Son", "Heart Of Soul", "Earth Mofo", "White" i "Indian". Bio je to očišćeni zvuk The Culta, Astbury u najboljoj formi i Duffyjevo gitarsko umijeće na vrhuncu. Bubnjeve je opet odsvirao Mickey Curry, a bas gitaru session-muzičar Charley Drayton.

Najbolji opis albuma je i sama fraza čiste iskrenosti i jasnoće iz njegovih korica - 'Earth, Soul, Rock'n'Roll'. "Ceremony" izlazi u rujnu 1991. i odmah počinje "Ceremonial Stomp Tour 91/92" – turneja na kojoj je za bubnjevima Michael Lee (njega regrutiraju Jimmy Page i Robert Plant za reunion 1994.), a Kinley Wolfe na bas gitari.

U studenom '91. snimaju "Live Marquee MCMXCI" u legendarnom londonskom klubu. Dio rasprodane turneje predgupa im je Lenny Kravitz. Među desecima odličnih koncerata u 1992. ističe se Finsbury Park u Londonu, gdje u lipnju predvode svoj vlastiti festival na kojem još nastupaju i Pearl Jam, PJ Harvey, Mercury Rev, L7. Rade i strategiju budućnosti benda, dok u međuvremenu 1993. izlazi kompilacija singlova "Pure Cult", koja zasluženo dolazi na prvo mjesto britanske ljestvice. Na "Pure Cult" stavljaju pjesmu "The Witch" (u produkciji Ricka Rubina), napisanu još 1989., ali snimljenu 1992. - hommage Stone Rosesima, Happy Mondaysima i cijeloj Manchester-sceni koju je Astbury iznimno poštovao.

U to doba formira se završna faza benda, prije raspada 1995. godine. Pridružuju im se Craig Adams (član The Sisters Of Mercy i The Mission u osamdesetima) na bas-gitari i Scott Garrett - inventivni bubnjar iz Washingtona koje se odlično uklopio. Taj sastav bio je jedan od najčvršćih do tada, a do ožujka '95. odrađuju oko stotinjak prisnih i snažnih rock'n'roll koncerata. S Adamsom i Garrettom 1993. počinju raditi na još jednom albumu koji je bio drugačiji od onog prije, i to po principu koji su imali od početka karijere.

Image Hosted by ImageShack.us


Album će nazvati jednostavno "The Cult". Rade opet s Bobom Rockom, koji im daje potpunu slobodu, a i sam sudjeluje na nekoliko pjesama. Od covera albuma, do introspektivne prirode tekstova, bilo je jasno da ne idu za novcem, nego za čistim r'n'r užitkom preko kojeg utvrđuju tko su i koji su im korijeni - bio je to intimno iskren rock'n'roll album i imao je elemente svih albuma prije, ali opet, bio je i prilično eksperimentalan. Odbili su kritičarska očekivanja da opet naprave stadionski rock album, i radije krenuli (opet) svojim putem, ostavši vjerni svojim principima.

Klasična energična pure-cult turneja traje do ožujka 1995. i nastupa u Rio de Janeiru. Ian je 'pregorio' i odlučio izaći iz grupe, te se posvetiti svojim solo-projektima. Bilo mu je dosta muzičke industrije, rocka, koncerata i svega skupa. To je bio prvi (privremeni) raspad The Culta. Dvanaest godina, šest studijskih albuma, oko 650 respektabilnih koncerata (!), značajan utisak na britanski rock i rock općenito - to su bile činjenice koje su do tog trenutka stajale iza benda. Legenda se privremeno zaustavila, sve do 1999. i ponovnog dizanja iz pepela.

U međuvremenu, Ian se maknuo od šire javnosti i osnovao manje komercijalne Holy Barbarians. U njima su bili i Scott Garrett, bubnjar sa zadnjeg Cultovog albuma, njegov brat Matt Garrett na bas-gitari, te Patrick Sugg na gitari. U Liverpoolu snimaju album "Cream" koji izlazi u svibnju 1996. (produkcija - Astbury i Matt Hyde). Holy Barbarians sviraju po manjim klubovima, bez pritiska i potpuno drugačije od velikih turneja iz The Cult dana.

Duffy svira u grupi Coloursound s Mikeom Petersom, Craigom Adamsom i Scottom Garrettom. Album im izlazi 1999., no nije na onoj razini koju je postizao s Astburyjem, iako je relativno dobar rock album. Svoju prirodu eksperimentiranja sa glazbom Astbury je uobličio na dugo pripremanom, više elektroničkom solo albumu "SpiritLightSpeed" koji izlazi 2000. godine, kad su The Cult već ponovo bili okupljeni.

U The Cult dnevniku stoji da je 1999. bila godina ponovnog okupljanja grupe. Nakon nekoliko godina koje je svatko proveo na svojoj strani, sa svojim projektima, Astbury i Duffy opet se pojavljuju zajedno na pozornici, po prvi puta nakon četiri godine. Sve se odvilo 5. travnja na svirci Neurotic Outsidersa u hollywoodskom noćnom klubu The Viper Room, čiji je vlasnik Johnny Depp (isti onaj klub ispred kojeg je '93. kontroverzno umro glumac River Phoenix).

Na pozornici se, na iznenađenje svih, pojavljuju Astbury i Duffy. Pridružuje im se bubnjar sa "Sonic Temple" turneje, Matt Sorum (tada u Neurotic Outsidersima) i The Cult su ponovo oživljeni. Privremeni basist postaje Martyn LeNoble (ex-Porno For Pyros).

Ubrzo kreću na povratničku turneju po Americi naslovljenu "Cult Rising". Iako bez ikakvog novo snimljenog materijala, turneja se pokazala kao jedna od najiščekivanijih te godine, s vrlo dobrim interesom publike željne dobrog rock'n'rolla. Te godine održavaju oko pedeset koncerata, a sviraju i na Tibetian Freedom Festivalu u Chicagu (Iana su oduvijek privlačile spiritualne stvari, a do 1999. je već proveo neko vrijeme u Nepalu i na Tibetu, proučavajući Istočnjačku kulturu). Godinu iza (2000.) provode koncertno, u srpnju izlazi Ianov solo album "SpiritLightSpeed", snimljen ranije. The Cult s producentom Michaelom Beinhornom snimaju "Painted On My Heart", glavnu pjesmu za film "Gone In 60 Seconds" koja ih ponovo stavlja na mapu, dok oni početkom 2001. počinju raditi novi album.

Odabrali su starog prijatelja Boba Rocka za produkciju albuma "Beyond Good And Evil" (prethodno je s njima radio '88. i '94.). Bio je to prvi album izvan Beggars Banquet diskografske kuće, jer su The Cult potpisali za gigante iz Atlantic Records (no Beggars 2000. reizdaje gotovo cijelokupni remasterirani Cult katalog, te šesterostruki "Rare Cult Box Set" s gomilom neobjavljenih materijala).

Početkom lipnja "Beyond Good And Evil" izlazi na tržište, predstavljem singlom "Rise". Već poznata zbrka oko basisata nije nedostajala ni ovdje, pa je tako nakon Martyna LeNoblea i Chrisa Wysea (koji su svirali na albumu) turneja odrađena sa trećim basistom Billyjem Morrisonom. Predgrupa su im Monster Magnet. U ljeto se po prvi put nakon sedam godina pojavljuju u Engleskoj, na festivalima u Leedsu, Glasgowu i Readingu, a vlastiti show održavaju u londonskoj Brixton Academy. U listopadu u Los Angelesu snimaju koncert, koji se 2002. pojavljuje na DVD-izdanju "Live Cult: Music Without Fear".

2002. godine Ray Manzerek, Robbie Krieger i John Densmore ponovo okupljaju The Doorse. Angažiraju Astburyja za pjevača, kojemu je Morrison bio velika inspiracija, iako je s godinama i on sam proživio rock'n'roll ekscese značajnih razmjera. Matt Sorum odlazi u Velvet Revolver, a basist Billy Morrison svojim putem. U listopadu manji broj koncerata po zapadu SAD-a sviraju u postavi iz devedesetih, sa Craigom Adamsom i Scottom Garrettom.

TV kuća VH1 snima emisiju "Behind The Music" posvećenu The Cultu. Javljaju se problemi s Atlantic/Lava diskografskom kućom, i The Cult opet počinju stagnirati i nestajati s pozornica (bolje reći, izbivati). Tako "Beyond Good And Evil" turneja nikada nije prošla Europom, osim Engleske.

Ianova turneja sa The Doors Of 21st Century uzela je maha brojnim koncertima od 2003. do 2005., a nastavila se i ove godine. Negdje u siječnju 2006. Astbury i Duffy putem medija obavještavaju da je opet došlo The Cult razdoblje. Pauza je bila skoro četiri godine. Ponovno povezivanje The Culta s njihovim plemenom u Americi počelo je u ožujku u San Franciscu.

Odabrali su The Fillmore - pravo, legendarno mjesto s pravom atmosferom. Ovog puta s Astburyjem i Duffyjem su Chris Wyse na bas-gitari (svirao s njima 2000. i na "Beyond Good And Evil" albumu), te bubnjar John Tempesta. Njihov povratak u divljinu naslovljen je "The Cult: A Return To Wild U.S. Tour 2006".

Preuzeto sa www.muzika hr

Evo i ja se vratio nakon dugo vremena
- 12:31 - Komentari (2) - Isprintaj - #

06.05.2007., nedjelja

Whitesnake

Whitesnake je Engleska Heavy metal, Hard rock i Blues rock grupa koju je osnovao David Coverdale (frontmen grupe Deep Purple). Aktivno su djelovali najvećim dijelom u 1980-ima.

Image Hosted by ImageShack.us

Povijest

Grupu Whitesnake godine 1977. formira, tada već bivši vođa grupe Deep Purple, David Coverdale. Grupu su vremenom činili članovi: Jon Lord, Ian Paice, Cozy Powell, Neil Murray, Bernie Marsden, Micky Moody, John Sykes, Adrian Vandenberg, Vivian Campbell, Tommy Aldridge i Steve Vai. Isprva vrlo popularni u Europi, albumom Whitesnake iz 1987.g. postigli su velik uspjeh i u SAD-u, za što je zaslužna i lijepa balada s odličnim solom, "Is This Love".

(1977–1981)

U periodu 1977.g. do 1981.g. snimaju pet albuma gdje im je primarna glazba blues rock.
Prvi album izlazi 1978.g. pod imenom Snakebite kao EP i na njemu se nalazi osam pjesma u dvije produkcije. Pjesme od broja 1 - 4: Come On, Bloody Mary, Ain't No Love in the Heart of the City i Steal Away, izlaze u produkciji Martina Bircha a pjesme od broja 5 - 8: Keep On Giving, Me Love, Queen of Hearts, Only My Soul i Breakdown u produkciji Rogera Glovera.
Grupu tada čine:

* David Coverdale – vokal
* Micky Moody – gitara
* Bernie Marsden – gitara
* Neil Murray – bas gitara
* Dave Dowle – bubnjevi
* Tim Hinkley – klavir
* Alan Spenner – bas gitara
* Tony Newman – bubnjevi
* Lee Brilleaux – harmonika
* Roger Glover – klarinet
* Graham Preskett - violina

Iste godine izdaju album Trouble. U mjesecu listopadu 1979. godine izdaju svoj treći album Lovehunter. Grupu tada napušta bubnjar Dave Dowle a umjesto njega dolazi Ian Paice
1980.g. u mjesecu lipnju izlazi album Ready an' Willing, a godine 1981. album Come an' Get It. Postavu banda na njemu kao i na prethodnom albumu tada čine:

* David Coverdale – vokal
* Micky Moody – gitara
* Bernie Marsden – gitara
* Jon Lord – klavijature
* Neil Murray – bas gitara
* Ian Paice – bubnjevi

Image Hosted by ImageShack.us

(1982–1986)

Sa albumom Saints and Sinners snimljenim 1982. godine, bilježe prvi veći uspjeh, ali dolazi i do većeg raspada grupe. Između ostalog grupu napuštaju gitarista Bernie Marsden i bubnjar Ian Paice, a nekoliko mjeseci poslije njih grupu napušta i Jon Lord kako bi ponovo formirao grupu Deep Purple. Među članovima grupe dogodile su se brojne promjene i nakon toga godine 1984. izdaju rock album Slide It In. Album izlazi u dva izdanja, Američkom i Engleskom. Grupu tada čine članovi:

* David Coverdale – vokal, klavir
* Mel Galley – gitara, vokal
* Micky Moody – gitara
* John Sykes – gitara (USA izdanje)
* Jon Lord – klavijature
* Colin Hodgkinson – bas (UK izdanje)
* Neil Murray – bas (USA izdanje)
* Cozy Powell – bubnjevi

Da bi istakli svoj identitet hard-rock-metal banda od prvog albuma uzimaju zmiju (simbol muškog spolnog organa) za svoj zaštitni znak, pa tako na omotu albuma Slide It In, velika zmija izlazi iz ženskog dekoltea.


(1987–1989)

Sa albumom Whitesnake koji izlazi 10.ožujka 1987.g. osvajaju Ameriku. Osim prelijepe balade "Is This Love" sa odličnim solom, na albumu se nalazi i veliki hit "Here I Go Again" koji se tjednima nalazio na glazbenim top listama.
Poslije izlaska albuma, David Coverdale prekida suradnju svim članovima grupe koji su snimali Whitesnake i zadržava jedino Adriana Vandenberga.
U novoj postavi koju tada čine:

* David Coverdale – vokal
* Steve Vai – prva gitara, ritam gitara, akustična gitara
* Rudy Sarzo – bas
* Tommy Aldridge – bubnjevi,

snimaju 1989.g. album Slip of the Tongue, međutim iako na njemu svira virtouz na gitari Steve Vai, album je jako loše prošao. Poslije toga uglavnom više ne snimaju. 1997.g. izdaju album Restless Heart, a 2003.g David Coverdale okuplja band radi jubilarne turneje 25 godina rada.

Diskografija

Studijski albumi
Godina Naziv albuma
1978 Snakebite
1978 Trouble
1979 Lovehunter
1980 Ready an' Willing
1981 Come an' Get It
1982 Saints & Sinners
1984 Slide It In
1987 Whitesnake
1989 Slip of the Tongue
1997 Restless Heart


Live Albumi
Godina Naziv albuma
1980 Live...In the Heart of the City
1997 Starkers in Tokyo
2006 Live: In The Shadow Of The Blues


Kompilacijski albumi
Godina Naziv albuma
1994 Whitesnake's Greatest Hits
2002 Here I Go Again: The Whitesnake Collection
2006 Whitesnake Gold


Singlovi
Godina Naziv albuma
1979 Long Way From Home
1980 Fool For Your Loving
1980 Ready An' Willing
1980 Ain't No Love In The Heart Of The City
1981 Don't Break My Heart Again
1981 Would I Lie To You
1982 Here I Go Again
1983 Guilty Of Love
1984 Give Me More Time
1984 Love Ain't No Stranger
1987 Here I Go Again
1987 Is This Love
1987 Still Of The Night
1988 Give Me All Your Love
1989 Fool For Your Loving
1989 Slip Of The Tongue
1990 The Deeper The Love
1990 Now You're Gone



- 19:23 - Komentari (3) - Isprintaj - #

09.11.2006., četvrtak

Cradle Of Filth

Cradle of Filth je formiran godine 1991. u Suffolku (Engleska). Čovjek koji je došao na ideju da osnuje jedan black metal bend po uzoru na skandinavske black metal legende Mayhem i Emperor i mozak Cradle Of Filth-a je Daniel Lloyd Davey, metal svijetu poznatiji kao Dani Filth. Kad je završio s obrazovanjem 1991. odlučio je osnovati bend COF i tadasnja postava izgledala je ovako: Dani Filth (vokal), John Richard (bas gitara), Paul Ryan (gitara), Darren (bubnjevi) i Benjamin Ryan (klavijature).

Image Hosted by ImageShack.us

1992. oni su snimili "Invoking The Unclean" - nečist demo sa slabim uspjehom. Za COF su karakteristične česte izmjene postave, a od ove prvobitne "demo" postave pa do danas jedino je Dani bio čitavo vrijeme u bendu. Na drugoj demo snimci "Orgiastic Pleasure" iz 1993. drugu gitaru je svirao Robin Eaglestone (Robin Graves), a ovaj demo za razliku od prvog ima mnogo bolji uspjeh. Robin je ubrzo napustio bend, ali se isto tako i vratio, ali ovaj put kao basist nakon što je John Richard napustio bend. Kao drugi gitarist došao je Paul Allender. U ovoj postavi snimaju i treći demo "Total Fucking Darkness" koji je kako i sam Dani kaže jedini vazan.

1994. COF potpisuju ugovor s nezavisnom izdavačkom kućom Cacaphonus Records za koju izdaju i prvi album "The Principle Of Evil Made Flesh". Prije snimanja albuma bend je napustio Darren, a za bubnjevima ga je zamjenio Nicholas Barker. Ovaj album je odmah prodan u 32.000 primjeraka što predstavlja veliki uspjeh za prvi album jednog black metal benda. Do ovog albuma, Dani je uglavnom "koristio" vokale death metal tipa, dok su na "The Principle Of Evil Made Flesh" uvedeni Danijevi visoki vokali, demonski piskavi. Za razliku od mnogih drugih black metal bendova, COF su bili i ostali nešto posebno sa svojim jedinstvenim mješanjem standardnog skandinavskog blacka i dosta elemenata gotike. Na stageu su koristili crno-bijeli make-up, tzv "corpse-paint" i redovito se polijevali krvlju. Glavne značajke njihove glazbe su tekstovi koji sadrže elemente sotonizma, vampirizma, morbidne erotičnosti i naravno gotike, kao i apokaliptične gitare i vokali. 1995 bend napustaju braca Ryan (Ben i Paul) i osnivaju svoj bend Blood Devine. Zamjenili su ih Damien Gregori za klavijaturama i Stuart Anstis za gitarom. Također, imali su problema sa izdavačem, Cacophonus-om. Očigledno nisu dobili ni pare od "The Principle Of Evil Made Flesh" albuma.

Image Hosted by ImageShack.us

1996. izdaju mini CD/album "Vempire Or Dark Faerytales In Phallustein". Po prvi se put na njihovim albumima pojavljuje Sarah Jezebel Deva kao ženski back vokal, a od ovoga albuma će ih stalno pratiti iako nije stalni član benda. Jared Dementer je doveden kao session gitarist za snimanje albuma.

Još iste godine potpisuju ugovor s "Music For Nations" i u studenom 1996. g. izdaju svoj prvi pravi monumentalni album "Dusk And Her Embrace", inače drugi službeni album benda (ili treći ako ćete smatrati Vempire pravim oficijalnim albumom kao što većina i smatra) sa Gianom Piresom kao permanentnim gitaristom. Viktorijanski romantizam i srednjevjekovni utjecaji su bili očiti na ovom odličnom (i po meni njihovom najboljem) albumu. Na ovom albumu gostovao je i legendarni Cronos iz Venoma kao gost vokal (pjesma Haunted Shores). COF su izdali 3 verzije albuma, uključujući "Coffin" izdanje (kutija u obliku kovčega) koja je sadržavala obradu Slayerove pjesme "Hell Awaits". 1997. ih napušta klavijaturista Damien, a kao novi na toj poziciji došao je Les "Lecter" Smith (ex. Anathema i Ship of Fools). Također su te godine održali dva najveća koncerta i to na Dynamo festivalu i Milwaukee Music festivalu (oba u SAD-u).

1998. izlazi njihov slijedeći album "Cruelty And The Beast". Također su izdali ograničeno, Gravestone izdanje albuma u obliku keltskog križa, koji je bio zabranjen u nekim zemljama (npr. Francuskoj) zbog krvavih slika u CD bookletu. Postoje i druga izdanja "Cruelty and the beast" albuma (Japanska verzija, Sa ograničenim bonus CD-om) koji su sadržavali bonus pjesme - obrade i remixe. Održana je jako dobra, duga i uspješna turneja, a broj fanova je rapidno rastao. Bili su čak uhapšeni i u Vatikanu zbog svojih slavnih kontraverznih majica. Na ovom albumu se pojavljivala i glumica Ingrid Pitt u pjesmi "Bathory Aria" i to kao ženski vokal, uz naravno i Sarah i još jedan ženski back vokal Danielle Cottington.

Dugogodišnji bubnjar Nicholas ih napušta 1999. i odlazi u Dimmu Borgir. Sve je počelo kad je Nicholas postao nezadovoljan sa mix-om bubnjeva na "Cruelty And the Beast"-u. On je privremeno bio zamjenjen sa Wesom Sarginsonom (ex. The Bloody Devine, Extreme Noise Terror i December Moon), koji je bio bubnjar u Cradle Of Filthu u ranijim danima. Ali, za vrijeme snimanja "From The Cradle To Enslave" spota, Dave Hirscheimer (ex. Infestation) je ubačen u postavku kao "permanentan" bubnjar. To nije dugo trajalo i Dave je ubrzo bio zamjenjen sa Adrianom Erlandssonom (ex. At the gates, The Haunted). Ove godine izdaju i jedan EP i to "From The Cradle To Enslave" EP za koji su snimili i njihov prvi spot "From The Cradle To Enslave" koji je nešto najkrvoločnije, najbizarnije i najmorbidnije što je svijet do tada imao priliku vidjeti. Izlazi i krvoločni video "PanDaemonAeon" koji sadrži Cradle of Filth-ov prvi spot "From The Cradle To Ensalve". Režisiran od strane Alexa Chandona (Perverilla, Bad Karma, Cradle of Fear), FTCTE je jedan od najkrvavijih spotova ikad izdatih - sadrži više krvi nego Hellraiser filmovi.

Image Hosted by ImageShack.us

2000. Lector napušta bend, a dolazi Martin Powell iz My Dying Bride na mjesto klavijaturiste. Također se i Paul Allender vraća na mjesto gitariste i postava izgleda ovako: Dani (vokali), Gian Pires (gitara), Paul (gitara), Robin (bas), Adrian (bubnjevi) i Martin (klavijature). U toj postavi snimaju najuspješniji album do danas: "Midian", koji predstavlja pravo remek-djelo COF-a, a i metal glazbe uopće. Legendarni Doug Bradley, poznatiji kao Pinhead iz filmova Hellraiser, je jedan od gostiju (sve što je rečeno običnim dubokim i jasnim riječima govori on). Ovaj album je zaista nešto nevjerojatno dobro, a COF već duže vremena glasi kao jedan od najboljih black metal bendova u svijetu.

Na tržištu se pojavio i film Cradle Of Fear, jedan krvoločni underground horor. Glavnu ulogu vampira igra, naravno pogađate, majstor strave i mraka Dani Filth. 2001. izdaju "Bitter Suites To Succubi", ovaj put ne za "Music For Nations", nego za svoju izdavačku kuću "Abracadaver". Nakon ovoga albuma dugogodišnji basist Robin Graves napušta bend iz nekih svojih osobnih razloga. Kao zamjena je doveden Dave Pybus iz Anatheme.

Image Hosted by ImageShack.us

2002. izdaju i službenu "best of" kompilaciju "Lovecraft & Witch Hearts" na dva diska, gdje se praktički nalazi sve najbolje što su do tada snimili. Također ove godine treba izaći prvi službeni live album, također na dva diska (u kolovozu). Naravno, nisu zaboravili ni rad na slijedećem studijskom albumu, kojeg isto uskoro možemo očekivati, ali ipak ne prije slijedeće godine.

Danas Cradle Of Filth važe za jedan od najboljih metal bendova. Ne predstavljaju klasični black metal, već su s originalnim mješanjem gotike i blacka uspjeli izgraditi svoj vlastiti prepoznatljivi zvuk. Svakako su jedan od najkontroverznijih bendova današnjice, nikada se ne zna što bi se moglo točno očekivati od njih. Ali jedno je sigurno, to će uvijek biti nevjerojatno dobra metal glazba. Imaju i vjerovatno najsloženije, najbolje i najzanimljivije tekstove koje neljudskim vokalom izvodi mozak ovog benda, Dani Filth.
- 20:54 - Komentari (16) - Isprintaj - #

19.10.2006., četvrtak

Children of Bodom

Children of Bodom, metal bend iz grada Espoo u Finskoj. Postoje mnogi nesporazumi oko određivanja žanra ovog benda, ali u osnovi njihova glazba mješavina je melodic death metala, melodic black metala, power metala i speed metala. Tekstovi njihovih pjesama uglavno su pisani engleskim jezikom i prikazuju motive smrti, rata, ubojstava na jezeru Bodom i osobnih gubitaka.

Image Hosted by ImageShack.us

Biografija

Children Of Bodom dolaze iz Espooa, grada nedaleko od finske prijestonice, Helsinkija. Bend je osnovan 1993. godine sa drugim imenom - Inearthed i sa stilom koji se razlikovao od današnjeg. Inearthed su osnovali petnaestogodišnjaci - Alexi Laiho (gitara, vokal) i bubnjar Jaska Raatikainen. Kasnije se ovom dvojcu pridružuju Alexander Kuoppala (gitara), Henkka Seppala (bas) i klavijaturist Joakim Pirisjoki. Svirali melodični death koji i nije bio baš pretjerano originalan, pa je uspjeh izostao. Iz tog perioda ostala su dva demo albuma - Ubiquitos Absence Of Remission i Shining oba sa po 4 pjesme.

Image Hosted by ImageShack.us

Potom je uslijedila prva promjena postave - Pirisjoki odlazi iz benda, a na njegovo mjesto dolazi fenomenalni klavijaturist Janne Wirman. Inearthedov Something Wild je prvobitno trebala izdati mala belgijska kuća, no Sami Tenet dao je album u rukeSpinefarm Recordsu koji uvidio potencijal ovog benda i ponudio im ugovor na čak tri albuma. Ipak to je bilo neobično s obzirom da je bend tada bio potpuno anoniman. Nakon potpisa ugovora bend mijenja ime u Children Of Bodom. . Ime benda vuče porijeklo od novinarskog naziva Children Of Bodom za tinejdžere koji su, kampujuci lipnja 1960. godine na obali jezera Bodom, bili brutalno izmasakrirani. Samo jedan preživjeli zadržan je u psihijatrijskoj ustanovi zbog psihičkih problema.Slučaj nije riješen do danas, ali je predstavljao inspiraciju za mnoge, pa i za ovaj bend čiji je i danas zaštitni znak upravo Reaper koji nikada nije otkriven. Nedugo nakon što je Something Wild izdan u Finskoj, potpisali su ugovor sa Nuclear Blastom. CoB je snimio jednu novu pjesmu Children of Bodom i izdao je kao singl koji je bio na prvom mjestu u Finskoj 8 tjedana.

Image Hosted by ImageShack.us

Uslijedile su mnogobrojne turneje, te su utom razdoblju oživjele i neke nove pjesme za album Hatebreeder. Malo prije nego što je album izdan, izašao je singl Downfall, koji je sadržavao obradu pjesme grupe Stone, No Commands. Hatebreeder je izdan 1999., i za njim je uslijedilo još više uspjeha. CoB su otišli u Japan i imali tri nastupa, jedan u Osaki i dva u Tokiju, te je izdat live album Tokyo Warhearts. Laiho je suradivao i sa bendovima Impaled Nazarane i Sinergy (čijom se pjevačicom Kimberly Gross i oženio). Novi singl Hate Me pušten je u prodaju nedugo prije izlaska trećeg albuma Follow The Reaper. U prvom tjednu prodan je u više od 50000 primjeraka, što ukazuje na ogroman porast popularnosti. 2002. godine izlazi novi singl You're Better Off Dead, a poslije njega izlazi album Hate Crew Deathroll. Album je bio mješavina starijih uradaka, ali i pokazatelj daljnjeg usmjeranja glazbe CoB-a. Album je bilježio uspjehe na svim područjima, te je bend postao jedan od predvodnika cijele metal scene.

Ubrzo nakon izdavanja novog albuma, bend napušta Alexander Kuoppala, a zamjenjuje ga Roope Latvala iz Sinergya. Bend izdaje i Mini CD Trashed, Lost & Strungout, koji je bio samo predigra za 5. po redu album Are You Dead Yet?. Reakcije fanova varirale su od dobrih do loših, međutim album je komercijalno vrlo dobro prošao. u listopadu 2006. izlazi DVD izdanje koncerta u Stockholmu, u veljači iste godine.

Sadašnja postava

* Alexi Laiho - vokal, vodeća i ritam gitara
* Jaska Raatikainen - bubnjevi
* Janne Viljami Wirman - klavijature
* Henkka Seppälä - bass
* Roope Latvala - vodeća i ritam gitara

Bivši članovi

* Alexander Kuoppala - ritam gitara (1993.-2003.)
* Jani Pirisjoki - klavijature (1995.-1997.)
* Samuli Miettinen - bas (1993.-1995.)
* Cameron Scott - ritam gitara (1995.-1996.)
* Erna Siikavirta - klavijature (europska turneja, 1998.)
* Sami Tenetz - vokal (1996.-1998.)

Diskografija

Albumi

* Something Wild (1997.)
* Hatebreeder (1999.)
* Tokyo Warhearts (live, 1999.)
* Follow the Reaper (2000.)
* Hate Crew Deathroll (2003.)
* Are You Dead Yet? (2005.)
* Stockholm Knockout Live (live DVD, 2006.)

Singlovi i Mini CD-i

Inearthed

* Implosion of Heaven (Demo, 1994)
* Ubiquitous Absence of Remission (Demo, 1995)
* Shining (Demo, 1996)

Children of Bodom

* The Carpenter (1997.) (Nightwish i Thy Serpent)
* Children of Bodom (1998.) (Cryhavoc i Wizzard)
* Downfall (1998.)
* Hate Me! (2000.)
* You're Better Off Dead (2002.)
* Needled 24/7 (2003.)
* Trashed, Lost & Strungout (Mini CD, DVD, 2004.)
* In Your Face (2005.)
* Are You Dead Yet? (2006.)

Kompilacije

* Bestbreeder - 1997.-2000. (2003)

Obrađene pjesme

* Bed Of Nails, Alice Cooper
* Rebel Yell, Billy Idol
* Shot In The Dark, Ozzy Osbourne
* Don't Stop At The Top, Scorpions
* Oops, I Did It Again... by Britney Spears
* Talk Dirty To Me by Poison
* Hellion, W.A.S.P.
* Latomeri, Klamydia
* Silent Scream by Slayer
* Somebody Put Something In My Drink, The Ramones
* No Commands, [Stone]]
* She Is Beautiful, Andrew W.K.
* Mass Hypnosis, Sepultura
* Aces High, Iron Maiden
* Powerslave, Iron Maiden
- 21:52 - Komentari (11) - Isprintaj - #

26.09.2006., utorak

Iced Earth

Iced Earth je američki metal band koji kombinira trash metal i heavy metal.

Glavni član grupe Iced Eartha je gitarist i tekstopisac Jon Schaffer, koji je osnovao band pod nazivom "Purgatory" u Indiani. 1984., nakon preseljenja na Floridu promijenjeno je ime banda u Iced Earth.

Image Hosted by ImageShack.us

Izdali su svoj demo "Enter the Realm" koji je bio dovoljno popularan da bi s njim potpisali svoj debitanski ugovor sa Century Media Records.

Od tada, Iced Earth je promijenio mnogo članova.

Image Hosted by ImageShack.us

Vokalist Matt Barlow se prikljčcio bandu za "Burnt Offerings", baziran na Danteovomovom paklu. Njegov vokal je bio jako popularan i dosta se zadržao u bandu.

Tim "Ripper" Owens je ubrzo napustio Judas Priest (da bi prepustio mjesto stalnom vokalistu Robu Halfordu), te postao novi vokal Iced Eartha.

Image Hosted by ImageShack.us

Njegov prvi album s bendom je "The Glorious Burden", koji se bazira na ratnim događajima i vojnim ličnostima koji su oblikovali moderni svijet. Njegove teme sežu od Deklaracije nezavisnosti, 9/11, pa sve do Napoleona Bonapartea. Na njemu su i tri pjesme kojima su tema bitke u Gettysburgu.

Izdali su i dvostruki DVD. Na prvom DVD-u se nalazi Gettysburg (1863) - metal mix. Potom slijedi Gettysburg (1863) - orkestralni mix, pa Gettysburg (1863) stereo mix, Gettysburg Battlefield tour, "Spirit of´76", foto galerija i kratki prikaz sadržaja tog DVD-a.

Image Hosted by ImageShack.us

Na drugom DVD-u nalaze se ´When the eagle cries´ i ´The Reckoning´ video i interview sa Jonom Shafferom. Pjesme im se baziraju na povijesnim ratovima, ličnostima, politici, raju, paklu, smrti, sudbini, grijehu...

Sadašnji članovi:

* Jon Shaffer - ritam gitara i prateći vokal (1984. - )
* Tim "Ripper" Owen - vokal (2003. - )
* Ernie Carletti - glavna gitara (2006. - )
* Bobby Jarzombek - bubnjevi (2004. - )

Bivši članovi:

* Gene Adam - vokal (1985. - 1991.)
* John Greely - vokal (1991. - 1992.)
* Matthew Barlow - vokal (1994. - 2003.)
* Bill Owens - glavna gitara (1985. - 1987.)
* Randall Shawer - glavna gitara (1988. - 1998.)
* Larry Tarnovski- glavna gitara (1998. - 2003.)
* Ralph Santolla - glavna gitara (2003. - 2004.)
* Richard Bateman - bas (1985. - 1986.)
* Dave Abell - bas (1987. - 1996.)
* Keith Menser - bas (1996.)
* Steve DiGiorgio - bas (2000. - 2001.) samo u studiju
* James MacDonough - bas (1996. - 2000.)
* Greg Symour - bubnjevi (1984. - 1989.)
* Mike McGill - bubnjevi (1989. - 1991.)
* Rick Secchiari - bubnjevi (1991. - 1992.)
* Rodney Beasley - bubnjevi (1992. - 1995.)
* Mark Prator - bubnjevi (1995. - 1998.) samo u studiju
* Brent Smedlet - bubnjevi (1996. - 1999.)
* Richard Christy - bubnjevi (2000. - 2004.)

Diskografija:

* Iced Earth - 1991.
* Night Ot The Stormrider - 1992.
* Burnt Offerings - 1995.
* The Dark Saga - 1996.
* Days Of Purgatory - 1997.
* Something Wicked This Way Comes - 1998.
* Melancholy(EP) - 1999.
* Alive In Athens - 2000.
* Horror Show - 2001.
* Glorious Burden - 2003.
* The Reckoning(EP) - 2003.
* The Blessed And The Damned - 2004.
* Gettysburg (1863) (DVD)2005.

- 12:10 - Komentari (9) - Isprintaj - #

17.09.2006., nedjelja

Therion

Therion je švedski symphonic metal bend osnovan 1987. u Upplands Väsbyu. Ime duguje grčkoj riječi therion, što znači zvijer. Tekstovi su im inspirirani različitim mitologijama te ispunjeni okultizmom, magijom i drevnom tradicijom i pisanjem.

Biografija

1987. godine Christofer Johnsson osniva bend pod nazivom Blitzkrieg. Nakon kratkog vremena bend mijenja ime najprije u Megatherion, a zatim u Therion (zvijer) i posvećuje se death metalu. Prvobitna postava benda se mijenjala nekoliko puta, a jedino je Christofer ostao član od početka. Tako se pokazao kao najvažniji član benda, na čiju inicijativu je bend i osnovan, a pored toga on je vokal, gitarist, klavijaturist i tekstopisac na svim do sada snimljenim albumima.

Image Hosted by ImageShack.us

1989. godine izdaju 2 demo snimke: Paroxysmal Holocaust i Beyond The Darkest Veils Of Inner Wickedness koji postižu velik uspjeh. Sljedeće izdanje je bio Mini CD Time Shall Tell nakon kojeg potpisuju ugovor za englesku izdavačku kuću Deaf Records. Prvi pravi album snimljen je u Stockholmu u srpnju 1990. godine pod nazivom Of Darkness..., a izdan naredne 1991. godine. Reakcija publike na prvi album je bila veoma dobra, što je potaklo članove benda da još bolje odrade sljedeći album Beyond Sanctorum, ali ovoga puta za izdavačku kuću Active Records. Drugi je album sniman u prosincu 1991. godine u Monezuma studiju i sadržavao je nove elemente - klavijature i ženski vokal, čime se glazba polako prebacuje na black metal. Mnogi fanovi nisu odobravali uvođenje ovakvih elemenata .

Iz osobnih razloga svi članovi osim Christofera okreću se drugim poslovima, tako da je on bio prisiljen pronaći nove članove. Ponovo mijenjaju izdavačku kuću i priključuju se Megarock Recordsu. 1993. godine izdaju Symphony Masses: Ho Drakon Ho Megas. U to doba bend je imao samo tri člana, no ipak kreću na svjetsku turneju. Njihova prva 3 albuma su svrstana u death žanr zbog samih elemenata koje koriste, no na posljednja dva albuma ipak se osjeća značajan utjecaj black metala, a na posljednjem i gothic metala.

Image Hosted by ImageShack.us

Ni izdavačka kuća Megarock Records nije zadovoljila potrebe Theriona, pa napokon potpisuju s moćnom i poznatom njemačkom izdavačkom kućom Nuclear Blast Records. Prvi album u izdanju ove kuće je Lepaca Kliffoth, sniman u Berlinu, a izdan 1995. godine. Therionov put k vrhu gothic i uopće metal scene počeo je albumom Theli iz 1996. godine. Na ovom albumu su prvi put kombinirali elemente klasike i metala i to vrlo uspješno. Na albumu svirali su solisti s mnogobrojnim klasičnim instrumentima kao i veliki zborovi, što je stvorilo specijalnu dimenziju gothic zvuka grupe Therion. Kako su godine prolazile Christofer i njegovi suradnici zvuk su sve više bazirali na klasičnim elementima, ali bez gubitka korijena.

Image Hosted by ImageShack.us

1997. godine snimaju soundtrack za film The Golden Embrace s Barmek Symphony orkestrom i zborom Sjevernonjemačkog radija, s kojim su već surađivali na albumu Theli. Kompozicije korištene u filmu se nalaze na albumu A´arab Zaraq Lucid Dreaming. Prodaja ovog albuma je išla veoma dobro, te 1997. godine Therion sudjeluje na mnogim festivalima po Europi (Ten Years Nuclear Blast, Out of the Dark IV i Dynamo Metal fest). Album Vovin obilježio je 1998. godinu, a na albumu je jedan od ženskih vokala bila Lorentz Aspen iz benda Theatre of Tragedy. Zamjenila je dotadašnju pjevačicu Sarah Jezebel Deva, koja se odličnim glasom izdvajala iz ženskog zbora. Iz tog je razloga Sarah pjevala i u duetu, a i kao solo i sopran. Sarah je poznata kao svjetski vokal koji je doprinosio boljem zvuku bendova Covenant i Cradle of Filth.

Image Hosted by ImageShack.us

Album Vovin se opisuje kao vrlo melodičan album s elementima opere, a takav album su mnogi dugo očekivali. Od tada kreću sve bolji i bolji albumi. 1999. godine izdaju Crowning of Atlantis, a albumom Deggial iz 2000. godine Therion postiže najveći uspjeh do tada. Pozicija na kojoj su se nalazili u mnogim zemljama (Njemačka, Finska, Poljska) potvrdila je njihov moćan status na svjetskoj metal sceni. Deggial ubrzo postaje najbolje izdanje s najboljom produkcijom na kojoj su bili prisutni mnogi različiti instrumenti i zborovi koji su postajali sve jači i jasniji.

Image Hosted by ImageShack.us

2001. godine na scenu stupa njihov sljedeći, album Secret of the Runes. Koncept albuma je veoma složen i govori o Vikinzima i njihovoj mitologiji. U njihovoj mitologiji postoji sveto drvo zvano Yggrasil koje sadrži 9 manjih svjetova o kojima i govori album. Svaka pjesma govori o jednom svijetu i svaku pjesmu prati uvodna priča (samo u tekstovima) koja približava tematiku slušatelju. Na albumu se također nalaze i dvije obrade, (ABBA i Scoprions). Na svakom novom albumu još od samog početka karijere ovog benda, mogu se uočiti novi elementi, čisti vokal, zatim arapska folk muzika, klasični i industrial elementi i mnogi drugi. Ubrzo je uslijedila svjetska turneja te je Therion izdao live izdanje Live in Midgĺrd. Nakon turneje prionuli su na posao na kojem je sudjelovao čak 171 glazbenik i rezultat toga bila su dva albuma – Sirius B i Lemuria koji su pušteni u prodaju zajedno 2004.

Sastav

Sadašnja postava

* Christofer Johnsson - gitara, vokal, klavijature (1987.-)
* Kristian Niemann - gitara (since 1999.-)
* Johan Niemann - bas (1999.-)
* Petter Karlsson - bubnjevi (2004.-)

Bivši članovi

* Peter Hansson - guitar (1987.-1993.)
* Oskar Forss - drums (1987.-1993.)
* Erik Gustafsson - bass (1987.-1992.)
* Piotr Wawrzeniuk - bubnjevi, vokal (1992.-1996.), gost vokal na Secret of the Runes (2001.), Sirius B i Lemuria (2004.)
* Magnus Barthelsson - gitara (1993.-1994.)
* Andreas Wahl - bas (1993.-1994.)
* Fredrik Isaksson - bas (1994.)
* Tommie Eriksson - gitara(1995., 1997.-1998.)
* Lars Rosenberg - bas (1994.-1996.)
* Jonas Mellberg - gitara (1995.-1996.)
* Sami Karppinen - bubnjevi (1998.-2001.)
* Richard Evensand - bubnjevi (2001.-2004.)

Diskografija

Demo

* Paroxysmal Holocaust (1989.)
* Beyond the Darkest Veils of Inner Wickedness (1989.)
* Time Shall Tell (1990.)

Albumi

* Of Darkness... (1991.)
* Beyond Sanctorum (1992.)
* Symphony Masses: Ho Drakon Ho Megas (1993.)
* Lepaca Kliffoth (1995.)
* Theli (1996.)
* A'arab Zaraq - Lucid Dreaming (1997.)
* Vovin (1998)
* Crowning of Atlantis (1999.)
* Deggial (2000.)
* Secret of the Runes (2001.)
* Live in Midgĺrd (live, 2002.)
* Sirius B (2004.)
* Lemuria (2004.)

Singlovi

* "The Beauty in Black" (1995.)
* "The Siren of the Woods" (1996.)
* "Eye of Shiva" (1998.)

Kompilacije

* The Early Chapters of Revelation (2000.)
* Bells of Doom (2001.) - Therion fan club
* Atlantis Lucid Dreaming (2005.)
* Celebrators of Becoming (DVD, 2006.)
- 16:47 - Komentari (7) - Isprintaj - #

20.08.2006., nedjelja

Sonata Arctica

Biografija

Ideja o formiranju benda kao sto je Sonata Arctica se rodila 1996. godine u gradu Kemi koji se nalazi na sjeveru Finske. Pod prvobitnim nazivom, Tricky Beans izdaje tri demo snimke - Friend till the End, Agre Pamppers i PeaceMaker i svira dvaput sa Jyrki Sähkösirkusom. Nakon nekih osobnih promjena 1997. godine, postava mijenja naziv u Tricky Means. Za metal javnost je bila dovoljno zanimljiva izjava na samom početku da je Tricky Means ekperimentirao i varirao u muzičkim stilovima čak i daleko od heavy metal zvuka. 1999. godine Tricky Means snima novi demo FullMoon u Tico Tico Studiju (Kemi). U tom trenutku postava se sastojala od vokala/klavijaturste Tonya , Jania - gitara, Tommya - bubanjevi iJannea - bas.

Image Hosted by ImageShack.us

Novi demo je bilo prvi potez benda u heavy metal vodama. Zvuk je karakterisao brz, melodicni i klavijaturno orijentiran heavy metal sa čistim i jakim vokalom. Demo koji su snimili je dosjeo do Finske izdavačke kuće Spinefarm Records kada su članovi odlučili ponovo promijeniti naziv benda u Sonata Arctica. 1999. godine izlazi i prvi singl Sonata Arctice UnOpened. Dvije najbolje pjesme sa ovog singla UnOpened i Mery-Lou su obilježile sam početak benda na power metal sceni. Mada nije sve bilo sjajno, prilikom prvog mixanja singla prva pjesma Unopened je slučajno usporena i tako poslana u glazbene radnje. Otprilike 200 kopija je prodano dok nije uočena greška, dok se danas ta izdanja smatraju veoma veoma materijalom. U jesen 1999. godine izlazi debi full-length album Ecliptica koji je najprije bio izdan u Finskoj, a zatim malo kasnije i u ostalim državama. Prošavsi vrlo uspješno Ecliptica je otvorila vrata Sonati Arctici sudjelovanju na dva tribute materijala. Snimili su I Want Out od Helloweena za njihov tribute album Keepers of Jericho i Still Loving You od Scorpionsa za A Tribute to The Scorpions.

Image Hosted by ImageShack.us

Ubrzo nakon izlaska prvog albuma, Tony Kakko je odlučio se usredotočiti na vokal, jer je do tada svirao i klavijature pored pjevanja. Mikko Harkin (ex. Kenziner) se priključuje bendu da bih spasio Tonya klavijatura. Ova promjena je doprinjela energičnijim nastupima, kao i veliki odskok zbog samog postojanja dvojice klavijatursta i boljem snalaženju na live nastupima. Uspjesi su se redali od početka 2000. godine. Ubrzo nakon izdanja Ecliptica Sonata Arctica je nastupala sa Stratovariusom na europskoj turneji tako što je izabrana u konkurenciji od 32 člana iz 15 različitih izdavačkih kuca. Turneja je počela u travnju 2000. sa Stratovariusom i Rhapsodyem. Trajala je dva mjeseca kroz deset zemalja sa oko 30 nastupa. Veoma uspješna turneja je prethodila mini CD-u Successor.

Image Hosted by ImageShack.us

Ubrzo je došlo do manjih promjena u okviru benda kada Janne Kivilahti odlučuje napustiti bend iz osobnih razloga. Njega je zamjenio Marko Paasikoski, inače jedan od osnivača Tricky Beansa. Te iste godine nakon dosta uspjeha, Sonata Arctica je predložena za najvrednije novo otkriće - Emma nagradu u Finskoj. U vrijeme najveće slave bend radi i drugi album. Singl sa drugog albuma Wolf & Raven je izašao u svibnju 2001. godine i prošao veoma dobro. Prvi album je prodan u Japanu u više od 30 000 kopija što je bio dovoljan razlog da se drugi album Silence najprije pojavi na tom prostoru. 2001. održali su turneju po Finskoj i jednom dijelu Europe. U srpnju je uslijedila europska turneja kao podrška bendu Gamma Ray. Ova turneja je trajala pet tjedana, a završila nastupom u Helsinkiju u Finskoj.

Image Hosted by ImageShack.us

što je bilo pravo zadovoljstvo za fanove Sonate. Na kraju 2002. bende iz osobnih razloga napušta klavijaturist Mikko Harkin, a zamjenjuje ga Jens Johansson iz Stratovariusa, koji se brinuo oko solo dionica na klavijaturama. Tada bend izdaje svoj treći album Winterheart's Guild. Po završetku ugovora s Spinefarm Recordsom, bend potpisuje za Nuclear Blast. Četvrti studijski album Reckoning Night pušten je u prodaju u listopadu 2004.

Image Hosted by ImageShack.us

Uslijedio je nastup s Nightwishom na europskoj turneji, te samostalni nastupi u SAD-u i Kanadi. 2006. izlazi live izdanje For the Sake of Revenge s koncerta u Tokiju.

Sastav

Sadašnja postava

* Toni Kakko - vokal, klavijature (1996. -)
* Jani Liimatainen - gitara (1996. -)
* Marko Paasikoski - bas (prije gitara, 2000. -)
* Tommy Portimo - bubnjevi (1996. -)
* Henrik Klingenberg - klavijature (2003. -)

Bivši članovi

* Mikko Harkin - klavijature (2000.-2002.)
* Janne Kivilahti - bas (1999.-2000.)
* Pentti Peura - bas (1996.-1999.)

Gosti glazbenici

* Jens Johansson - solo dionice na klavijaturi za Winterheart's Guild
* Nik Van-Eckmann - šaptalački dio na Silence i Reckoning Night
* Timo Kotipelto - pjevao u pjesmi "False News Travel Fast"
* Renay Gonzalez - ženski šapat u pjesmi "The End of This Chapter"

Diskografija

Albumi

* Ecliptica (1999)
* Silence (2001)
* Winterheart's Guild (2003)
* Reckoning Night (2004)

Live Albumi

* Songs of Silence - Live In Tokyo (2002)
* For the Sake of Revenge (2006)

Kompilacije

* The End of This Chapter (2005)
* For the Sake of Revenge (DVD, 2006)

Mini CD

* Successor (2000)
* Orientation (2001)
* Takatalvi (2003)
* Dont Say a Word (2004)

Singlovi

* UnOpened (1999)
* Wolf & Raven (2001)
* Last Drop Falls (2001)
* Victoria's Secret (2003)
* Broken (2003)
* Don't Say a Word (2004)
* Shamandalie (2004)

Demo

* Friend 'till the End (1996)
* Agre Pamppers (1996)
* PeaceMaker (1997)
* FullMoon (1999)

Obrađene pjesme

* Fade to Black, Metallica
* Wind Beneath My Wings, Bette Middler
* Die With Your Boots On, Iron Maiden
* World in My Eyes, Depeche Mode
* Two Minds, One Soul, Vanishing Point
* Still Loving You, Scorpions
* I Want Out, Helloween
* Silent Jealousy, X Japan (jednom izvedeno, ne postoji snimljena verzija)
* Crash & Burn, Yngwie Malmsteen (jednom izvedeno, ne postoji snimljena verzija)
* Excuse Me While I Kill Myself, Sentenced (jednom izvedeno, ne postoji snimljena verzija)
* I Was Made for Lovin' You, Kiss (jednom izvedeno, ne postoji snimljena verzija)
* Smoke on the Water, Deep Purple (jednom izvedeno, ne postoji snimljena verzija)
* Gaston y'a l'téléfon qui son, Nino Ferrer (jednom izvedeno, ne postoji snimljena verzija)
* Black Diamond, Stratovarius (jednom izvedeno, ne postoji snimljena verzija izuzev kratkog video isječka na Stratovarius - Infinite Visions DVD)
- 16:14 - Komentari (3) - Isprintaj - #

28.06.2006., srijeda

Led Zeppelin

Po mnogima jedan od najznačajnijih i najutjecajnijih bendova svih vremena formirao se 1969. godine nakon raspada legendarnog britanskog sastava Yardbirds. Raspadom gitarist grupe, Jimmy Pageu (punim imenom James Patrick Page r. 09.01.1946. u Hestonu), ostao je niz neodsviranih koncerata koje je prema ugovoru trebao odraditi. Pošto su Yardbirdsi bili rasformirani Page je trebao okupiti nove članove i ispuniti obveze iz ugovora.

Image Hosted by ImageShack.us

Pageov prvi izbor bio je multiinstrumentalist i studijski glazbenik John Paul Jones (r. 03.01.1946. u Sidcupu pod imenom John Baldwin) poznat od ranije Pageu po brojnim suradnjama s tada već afirmiranim glazbenicima i bendovima kao što su The Rolling Stones, Dusty Springfield, Herman's Hermits. Sam Page bio je poznat u širim glazbenim krugovima i prije nego se pridružio Yardbirdsima. Zbog svojih problema s mučninama na putovanjima odlučio je odustati od napornih turneja i posvetiti se studijskom radu. To je rezultiralo time da je postao jedan od najtraženijih glazbenika tog vremena i epitetom vodećeg mladog session glazbenika. Svirao je sa grupom The Who na njihovom hitu "I Can't Explain" i albumu "My Generation", nastupao je s The Kinks, grupom Them, Jeff Beckom, Tom Jonesom i mnogim drugima.

U daljnjoj potrazi za preostalim članovima Yardbidsa Pageov izbor nisu isprva bili niti Plant niti Bohnam. Nakon neuspješnog pokušaja da pridobije pjevača Terry Reida i bubnjara B. J. Wilsona (poslije član grupe Procol Harum) Page je pozvao Robert Planta da se pridruži grupi. Kasnije je na Plantovu preporuku za bubnjara angažiran John Bohnam. Tako oformljeni pod nazivom The New Yardbirds ispunili su sve ugovorom postavljene obveze. Po povratku u London počeli su razmišljati o novom imenu grupe pa je tako za jedan od mogućih naziva predložen i The Mad Dogs. Naposljetku su uzeli ime Led Zeppelin prema primjedbi bubnjara grupe The Who Keith Moona da će se raspasti poput olovnog balona. Pravilno napisano ime bilo bi Lead Zeppelin, no da bi se izbjegle pogreške pri izgovoru (Lid Cepelin) napisano je kako je i ostalo Led Zeppelin.

Osoba koju svakako valja spomenuti je i menadžer grupe Peter Grant. Prije nego je postao menadžer Zepplinima, taj osebujan lik snažnih tjelesnih proporcija, bavio se nizom poslova, kao što su radnik na stageu, hrvač, kaskader, izbacivač... Ovaj posljednji mu je i osigurao prvi kontakt sa glazbenom industrijom gdje je započeo kao menadžer turneje da bi u konačnici obavljao prave menadžerske poslove i to s bendovima Neshville Teens i Alan Price Combo. Kao menadžer Zeppelina u početcima njihove karijere osigurao im je diskografski ugovor sa prestižnom etiketom Atlantic Records.

Prvi album grupe jednostavno nazvan "Led Zeppelin" izašao je početkom 1969. godine nakon njihove turneje po Americi gdje su nastupali kao predgrupa grupi Vanila Fudge. Album je snimljen u svega 30 sati, a obilježili su ga klasici "Dazed And Confused", "Good Times Bad Times" i "Communication Breakdown". Cijeli album prožet je starim blues riffovima sa primjesama čvrstoga rocka i nadmetanja Plantovog moćnog glasa i Pageove gitare. Dva mjeseca nakon izlaska album je postao jedan od deset najprodavanijih albuma u Americi da bi nedugo nakon toga dosegao i zlatnu tiražu. Bend je tijekom 1969. godine neumorno radio.

Image Hosted by ImageShack.us

Održavali su koncerte po SAD-u i Engleskoj, a u kolovozu im je izašao i drugi studijski album "Led Zeppelin II". Album je doživio trenutni uspjeh došavši na sam vrh američkih top ljestvica gdje se kao broj jedan zadržao punih sedam tjedana. Na albumu se nalazi i iznimno uspješna "Wholle Lotta Love" (prerada Willie Dixonove skladbe "You Need Love"), pjesma koja je postala i ostala klasik hard-rocka. Album je pomogao bendu da učvrsti svoje mjesto međunarodne koncertne atrakcije što je i rezultiralo njihovom gotovo dvogodišnjom turnejom.

U kolovozu 1970. godine objavili su "Led Zeppelin III". Ovim trećim albumom napravili su lagani odmak od dotadašnjih blues utjecaja i načina stvaranja. Album obilježavaju skladbe u kojima prevladava utjecaj britanskog folka i mitologije, što osobito dolazi do izražaja u snažnoj "Immigrant Song" u kojoj se isprepleću teme iz keltske mitologije ("...Valhalla, I am coming..."). Značajan je broj akustičnih skladbi kao što su primjerice eksplozivna "Gallows Pole" ili pak nešto lakše "That's The Way" odnosno "Tangerine".

Krajem 1971. godine izlaz bezimeni album ili album četiri simbola, koji je ostao poznatiji po općeprihvaćenom naslovu "Led Zeppelin IV". Ovaj album mnogi ocjenjuju kao najbolji uradak Led Zeppelina. Pritom svakako treba skrenuti pozornost na skladbe poput energičnih "Black Dog" i "Rock And Roll", folkerske "The Batle Of Evermore" i dvije izvrsne "Going To California" i "Stairway To Heaven", koja je postala trenutni radio hit, a interesantno je da nikada nije bila singl. Sam Plant je naglasio da je zanimljivo što je pjesma postala tako popularna pogotovo zato što se radi o skladbi koja traje 8 minuta koja nema refren i nema gotovo ničega. Bilo kako bilo "Stairway To Heaven" je postala jednom od najboljih pjesama svih vremena, a album "Led Zeppelin IV" se do sredine devedesetih godina prošloga stoljeća prodao u gotovo 16 milijuna primjeraka.

Turnejom koja je uslijedila, a na kojoj su promovirali svoj posljednji i pretposljednji uradak, potukli su sve rekorde posjećenosti. Turneja je na koncu donijela, kako je izjavio Peter Grant za londonski "Financial Times", gotovo 30 milijuna dolara zarade. Po završetku turneje bend se povukao kako bi snimio novi album. U proljeće 1973. godine izlazi "Houses Of The Holy". Na svom, do tada, najraznovrsnijem albumu Zeppelini miješaju razne stilove i utjecaje, od standardnog čvrstog rocka i folka, preko reggaea ("D'yer Mak'er") i funka ("The Crunge") do mračnih i tajanstvenih balada ("No Quarter"). Album je dosegao platinastu nakladu. Sam omot albuma vrlo je jedinstven i originalan. Dizajneri u Hipgnosis studiju na ideju za omot došli su, djelom, inspirirani knjigom Arthur C. Clarka "Childhood's End". Slika za omot snimljena je na lokaciji Giant Causewayja u sjevernoj Irskoj, području sa stepenastim stijenama u moru. Svaki album je bio omotan papirnatom trakom zvanom Obi koja je morala biti otrgnuta kako bi se došlo do ploče.

Na turneji kojom su promovirali "Houses Of The Holy" Zepplini su još jednom potukli sve rekorde. Američkom turnejom srušili su dotadašnji box-office rekord koji su držali The Beatlesi. Na srpanjskom koncertu u Madison Square Gardenu snimljen je film "The Song Remains The Same" koji je objavljen tri godine kasnije, a po kojem je i izdan dvostruki istoimeni live album. Po završetku turneje uslijedila je vrlo mirna 1974. godina u kojoj bend gotovo da i nije postojao, nisu održavali koncerte niti su išta snimali. U toj godini Zeppelini su osnovali vlastitu etiketu Swan Song (pod etiketa Atlantic Recordsa) pod kojom su objavili sva svoja kasnija izdanja kao i izdanja bendova Pretty Things, Bad Company i drugih.

Nakon godine odmora u ljeto 1975. godine objavili su luksuzno pakirani dvostruki album "Physical Graffiti" u kojem su opet ponudili obilje raznolikog i šarolikog materijala. Kao glavne teme odmah su se nametnule skladbe "Trampled Underfoot" i "Kashmir". Nije na odmet spomenuti kako je skladba "Kashmir" u svom prerađenom izdanju upotrijebljena kao glavna tema u filmu "Godzilla", a zajedno su ju izveli Puff Daddy i Jimmy Page. Album "Physical Graffiti" je došao među 10 najprodavanijih albuma u Americi i Britaniji.

Iste godine Robert Plant je doživio tešku prometnu nesreću kada je sa svojom suprugom boravio u Grčkoj na odmoru. Zeppelini su zbog toga bili prinuđeni otkazati turneju, a i sve ostale aktivnosti benda privremeno su bile prekinute. Godine 1976. objavili su album "Presence" koji su kritičari dočekali vrlo hladno s iznimno lošim kritikama. Usprkos tome album je dosegao broj jedan u Americi i Britaniji. Od pjesama s ovoga albuma izdvojio bih "Nobody's But Mine" energičnu Zeppelinovsku rock temu i maratonsku deset i pol minutnu "Achilles Last Stand". Ponovno su krenuli na turneju na kojoj su predstavljali i promovirali album "Presence", no deset posljednjih koncerata u Americi moralo je biti otkazano zbog smrti Plantovog sina Karaca uzrokovane trbušnom infekcijom nepoznatim virusom.

Nakon poduže pauze bend je u ljeto 1978. počeo snimati svoj osmi studijski album. Album je sniman u Stockholmu, Švedska, u ABBA-inom Polar studiju. Godinu kasnije, a prije izlaska novog albuma, krenuli su na kratku europsku turneju na kojoj su održali koncerte u Švicarskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj, Austriji i Belgiji. "In Through The Out Door je ugledao svjetlo dana gotovo jednu godinu nakon početka snimanja, u kolovozu 1979., a bio je pakiran u smeđim vrećicama sa 4 različita omota. Na albumu se nalaze izvrsne skladbe "Fool In The Rain" i "In The Evening", a poseban dojam ostavljaju i fino uklopljeni Jonesovi klavirski aranžmani ("Hot Dog, "South Bound Saurez"). Mnogi su ovaj uradak proglasili jednim od najslabijih ostvarenja Led Zeppelina. Opet, usprkos slabim kritikama album je došao na broj jedan top ljestvica u Americi i Britaniji.

Image Hosted by ImageShack.us

U svibnju 1980. krenuli su na europsku turneju koja je zaključena koncertom u Berlinu. 25.09.1980. John Bohnam je pronađen mrtav u svom krevetu nakon dvanaest satnog pijančevanja. Bohnam se onesvijestio/zaspao na leđima te se ugušio u vlastitoj bljuvotini. Tri mjeseca kasnije preostali članovi benda su izjavili da bez Bohnama više ne mogu svirati i da dostojne zamjene za njega nema što je rezultiralo konačnim razlazom Led Zeppelina. Godine 1982. Page je objavio album "Coda" na kojem se nalazio izbor ranije neobjavljenih snimki Led Zeppelina.

Nakon raspada grupe svaki od članova je krenuo stvarati vlastitu solo karijeru. Ponovno su se okupili tri puta. Prvi put 1985. godine zbog nastupa na "Live Aid" festivalu gdje su na bubnjevima umjesto Bohnama svirali Phil Collins i Tony Thompson, drugi put 1988. godine kada su svirali na vjenčanju Bohnamovog sina Jasona (za bubnjevima je svirao Jason) i konačno treći i posljednji put na obilježavanju 40. godišnjice Atlantic Recordsa.
U godinama koje su slijedile Page je objavljivao remasterirana izdanja snimki Zeppelina, zbirke hitova te dva box-seta jedan sa četri diska koji je postao najprodavaniji box-set svih vremena i drugi "Complete Studio Recording" s deset diskova.

Goine 1994. Page i Plant su ponovno počeli zajedno surađivati te su napravili niz interesantnih projekata i izdali dva albuma "No Quarter" (1994.) s preradama skladbi Led Zeppelina i "Walking Into Clarksdale" (1998.) s posve novim autorskim skladbama. Potom su krenuli na svjetsku turneju te su dva puta 1998. posjetili Zagreb, u veljači i studenom. Posljednje izdanje Led Zeppelina je trostruki live album i dvostruki DVD "How The West Was Won" iz 2003. s izborom najboljih koncertnih trenutaka i skladbi.
- 11:06 - Komentari (7) - Isprintaj - #

20.06.2006., utorak

Pantera

Negdje u bespućima '80-ih godina ideja dva brata - Darrell i Vinnie Paul Abbott, s američkog juga prerasla je u nešto što se, dvadesetak godina kasnije naziva jednim od najboljih i najutjecajnijim metal sastava ikada – Pantera. Ipak, dio karijere u kojem su zajedno s prijateljima Rex Brownom (aka Rex Rocker) i Terrence Leejem (aka Terry Glaze) snimili nekoliko nepoznatih 'ljigavih' albuma s naglaskom na natapirane frizure, pao je u zaborav kada je na mjesto pjevača umjesto Leeja stao Phil Anslemo.

Image Hosted by ImageShack.us

Zajedno sa spomenutom trojkom, Phil je činio stalnu i udarnu postavu benda koja se nije mijenjala sve do razilaženja početkom ovog tisućljeća. Prvi album s novim pjevačem "Power Metal" iz 1988. poslužio je samo kao nadimak njihovom glazbenom izričaju i kao odskočna daska za potpisivanje ugovora i objavljivanje njihovog službenog prvijenca "Cowboys From Hell" iz 1990. Novi zvuk, eksplozivni koncerti (u to doba jedini su put posjetili i Zagreb kao predgrupa Judas Priest), te dvije udarne himne "Cemetery Gates" i naslovna "Cowboys From Hell" pomogli su im da dobiju status velike nadolazeće atrakcije.

Odmah nakon obilaženja svijeta i snimanja kućnog videa na kojem pokazuju svoju ljubav prema sexu, drogi, alkoholu i metalu ulaze u studio i snimaju veliki, sirovi i brutalni "Vulgar Display Of Power". Više ni na televiziji nisu mogli proći nezapaženo i veliki datumi (jedan od njih je i odsvirani koncertu u Rusiji pred milijun ljudi) ispisani su u njihovim karijerama i samo je bilo pitanje vremena kada će se početi vrtjeti po poznatijim top listama svjetske glazbe.

Nije se čekalo dugo. Ravno s ceste ušli su u studio i za samo 6 tjedana snimili zvukom jedinstven i moćan album. Album se zvao "Far Beyond Driven" i hitovi kao što su "5 Minutes Alone", "I'm Broken", "Becoming", te prva obrada u njihovoj karijeri - "Planet Caravan" (Black Sabbath) uveli su ih na prvo mjesto Billboardove ljestvice. Ne treba ni napominjati da su bili prvi sastav koji je tako ekstremnom glazbom uspio u tome. U njihovim životima, ipak, nije se mijenjalo puno. Duge i zabavne turneje, rasprodane dvorane diljem Amerike i Europe opet su ih 1996. dovele do vrata studija.

Image Hosted by ImageShack.us

Ovoga puta, kao i svaki uspješan bend, dopustili su si malo eksperimentiranja, usporili su tempo i pomaknuli se od beskompromisne žestine prethodnog albuma, te dobili "The Great Southern Trendkill". No, i uz takve promjene stvorili su jedan od najžešćih i najboljih albuma godine koji je svojom mračnošću, demonskim vokalima i ogorčenom tematikom podijelio kritičare, te smanjio prodaju. Pokraj hitova "Drag The Waters" i "War Nerve" pjesme kao što su "Suicide Note" i "Living Through Me" pokazale su da droga uzima veliki zamah u životu Pantere te je došlo i do prvih problema.

Pričalo se o Anselmovu distanciranju od benda i njegovih članova, te o raznim heroinskim overdose slučajevima. Tenzije među članovima Pantere i međusobna neslaganja stanku su razvukla na dugih i sušnih četiri godine, što je samo na kratko prekinuto izdavanjem live albuma "Official Live: 101 Proof" (1997.). Tri godine kasnije snimili su pomalo nostalgičan, ali isto tako odličan "Reinventing The Steel", koji djelomično zbog eksplozije novovalnog metala, a djelomično i zbog letvice koju je "Far Beyond Driven" postavio jako visoko, nije postigao očekivani uspjeh.

Nova turneja i gostovanje na brojnim festivalima bilo je zadnje što smo od Pantere vidjeli. Anselmo se i dalje posvetio svojim brojnim projektima među kojima su medijsku pozornost ostvarili samo Down (pridružio mu se i Rex Brown) i Superjoint Ritual, dok su se braća Abbott klela na vjernost svojoj Panteri, te novostvorenom grupom Damageplan nastavila gdje su stali.

Image Hosted by ImageShack.us

Iako se uvijek pričalo da će ih nevjerojatna kemija koja je vladala među 'četvero braće' vratiti zajedno na pozornicu i u studio, svaka nada umrla je 08.12.2004. Naime, točno 24 godine nakon ubojstva Johna Lennona, zaluđeni obožavatelj Pantere popeo se na pozornicu za vrijeme prve pjesme na jednom od koncerata Damageplan i priredio krvoproliće u kojem je brojnim hicima usmrtio Dimebag Darrell Abbotta i nekolicinu prisutnih. Smrt gitarističkog gurua još je jednom, zadnji put, bacila svjetlo na Panteru. Tuga u metal svijetu bila je velika, skoro kao i ostavština koju su nam ti dečki priuštili. Ostalo je samo da ih se sjećamo kao jedne od najvećih.


Diskografija:
1983. "Metal Magic"
1984. "Projects In The Jungle"
1985. "I Am The Night"
1988. "Power Metal"
1990. "Cowboys From Hell"
1992. "Vulgar Display Of Power"
1994. "Far Beyond Driven"
1996. "The Great Soutthern Trendkill"
1997. "Official Live: 101 Proof"
2000. "Reinventing The Steel"

- 10:03 - Komentari (5) - Isprintaj - #

05.05.2006., petak

Emperor

Bijahu jednom davno (preciznije, prije 12 godina) dva mlada i nadobudna Norvezanina iz grada Telemarka koji su se htjeli baviti glazbom. I to ne bilo kakvom glazbom, nego black metalom. Godine 1990. kada krece nasa prica vezana uz ovaj veliki black metal band, kontroverzna skandinavska black metal scena tek se pocela razvijati i Emperor je, htio to ili ne, postao aktivni dio nje ali prvenstveno u glazbenom smislu.
Kao sto to prilici black metal muzicarima, spomenuti dvojac nije upotrebljavao svoja prava imena, nego pseudonime. Jedan od njih uzeo je pseudonim Ihsahn (gradjansko ime Vegard Tveitan), a drugi Samoth (Tomas Haugen). Prvi band u kojem je dvojac djelovao, a koji je vrijedan spomena je grupa Thou Shalt Suffer. Ihsahn je pjevao, svirao gitaru i klavijature, Samoth je takodjer svirao gitaru, a sudjelovali su jos Ildjarn na bassu i Thorbjorn (kasnije vlasnik poznatog studija) koji je sjedio za bubnjevima. Grupa je svirala black/death metal te je kao svoj prvi znak postojanja izdala demo pod nazivom "Into the woods of Belial" 1990. godine. Demo privlaci pozornost male meksicke izdavacke kuce Distorted Harmony Records (koja vise ne postoji) za koju bend izdaje slijedece godine 7'' EP "Open the mysteries of your creation" limitiran na 1100 komada.

Jos uvijek se nalazimo u 1991. godini, kada na ljeto Samoth dolazi na ideju osnivanja jos jednog banda pod snaznim utjecajem kultnih postava Celtic Frost i Bathory. Ihsahnu se dopala ideja i njih dvojica zajedno pisu dvije pjesme. Samoth prelazi na bubnjeve. Medjutim, postava se trebala kompletirati sto je i ostvareno dolaskom bassiste Mortiisa (Haavard Elefsen) kojem su se svidjele pjesme. Jos je samo ime nedostajalo. To je rijeseno uzimanjem rijeci 'Emperor' iz Celtic Frostova albuma "The Emperor's return". Osnovan je Emperor. Prvi korak u promoviranju grupe bilo je snimanje dema. U proljece 1992. izlazi prva i jedina demo snimka Emperora pod nazivom "Wrath of the tyrant" koja se do dan danas vodi kao legendarna. Kao i vecina tadasnjih perspektivnih black metal bandova, i Emperor je zaokupio paznju diskografske kuce Deathlike Silence Productions, inace u vlasnistvu Euronymousa (Oystein Aarseth), gitariste i glave kultnog norveskog BM banda Mayhem, vlasnika malog glazbenog shopa Helvette i ideoloskog predvodnika kontroverzne teroristicke organizacije Crni krug. Buduci da se Samoth htio koncentrirati na svoj glavni instrument, gitaru, grupa trazi bubnjara i pronalazi ga u Faustu (Bard G. Eithun) koji dolazi iz grupe Stigma Diabolicum. Samoth prelazi na ritam gitaru.

Pred kraj 1992. godine, Emperor snima cetiri nove pjesme. Zajedno sa jos jednom mladom nadom norveskog black metala, grupom Enslaved, 1993. preko engleske kuce Candlelight Records izlazi Emperor/Enslaved split CD pod nazivom "Hordane's land". Odmah nakon izlaska mini albuma, Mortiis napusta band zbog nesuglasica s Faustom, seli se u Svedsku te zapocinje solo karijeru. 1993. godine band po prvi puta kao profesionalan band pocinje odrzavati koncerte. Prva (koliko je meni poznato) cetiri koncerta odrzana su sa dotada samo u undergroundu poznatom grupom Cradle of Filth. Iste godine grupa pocinje raditi na svom prvom dugosvirajucem albumu. Buduci da je band bio nezadovoljan radom Deathlike Silence kuce, Emperor donosi odluku ostati pod Candlelight Recordsom za koji izdaje svoj prvi album. Bas negdje u vrijeme kada je grupa zavrsavala miksanje albuma u Grieghallen studiju, ubijen je Euronymous od strane Varga Vikernesa, inace jedinog clana grupe Burzum, te Deathlike Silence prestaje postojati. Ti dogadjaji su na drugim mjestima detaljnije opisani.

Dakle, 1994. izlazi prvi Emperorov album nazvan "In the nightside eclipse" (sa Tchortom (Terje Vik Shei) na bassu) kojim postaju doslovno kultno popularni, i to vec prvim albumom. Stvara se baza lojalnih fanova koja slavi ovo istinsko black metal remek-djelo. Samo kao usputna informacija, ugledni njemacki metal casopis RockHard uvrstio je ovaj album u svoju listu 300 najboljih metal albuma ikada. U medjuvremenu, Samoth osniva vlastitu malu diskografsku kucu Nocturnal Art Productions preko koje Emperor iste godine izdaje 7'' EP "As the shadows rise", par pjesama koje su nastale u istom razdoblju kada su snimane pjesme za Emperor/Enslaved split album. Osim u svom maticnom bandu, Samoth je bio aktivan kao session clan i u drugim bandovima: za spomenutu 'grupu' Burzum snima bass dionice na mini albumu "Aske", kao i za Gorgorothov album "Pentagram" (1994), Satyriconov album "The shadowthrone" (1994), dok za grupu Arcturus svira gitaru na mini albumu "Constellation" (1995).

1995. godine Samoth pokrece side projekt pod imenom Zyklon-B preko kojeg otkriva svoj veliki afinitet prema death metalu. Uz Samotha na gitari, na klavijaturama prasi Ihsahn, na bubnjevima sjedi jos jedna black metal zvijezda Frost (iz Satyricona) dok glasnice dere Aldrahn (Dodheimsgard). Jedini tonski zapis ove cetvorke agresivnog imagea je mini album "Blood must be shed" (tri pjesme, 11 minuta) koji izlazi iste godine preko Malicious Recordsa. Dok smo u '95.-toj, spomenimo da je Ihsahn otpjevao par vokalnih linija na Ildjarn albumu "Det frysende nordariket" i odsvirao klavijature na Wongravenovu albumu "Fjelltrtonen".

Medjutim, problemi pocinju muciti Emperor. 1993. je bila godina u kojoj je tzv. black metal mafija bila najaktivnija i Samoth u jednoj akciji pali staru drvenu crkvu. 1995. Samoth je pritvoren i osudjen na 16 mjeseci zatvora. Da stvari budu jos gore, Faust ubija homoseksualca koji mu se nabacivao iza olimpijskog stadiona u Lillehammeru, te je za to djelo osudjen na 14 godina zatvora, kaznu koju sluzi do danas. Niti Tchort nije prosao puno bolje, te zavrsava u zatvoru na 6 mjeseci. Ihsahn je, dakle, ostao jedini clan Emperora na slobodi, pise novu glazbu i tekstove i baca se u potragu za novim glazbenicima...jedno vrijeme za bubnjevima je sjedio cak i Hellhammer iz grupe Mayhem, ali to se nije uklapalo kao niti sve druge opcije. Slijedi veliko zatisje u povijesti banda.....

Stvari se pomicu s mrtve tocke tek nakon sto je Samoth pusten na slobodu. Tchort je davno otisao iz banda (danas je aktivan u grupama Blood Red Throne i Green Carnation) i zamijenjen je Alverom (Jonas Alver) iz banda Dodheimsgard. Kao najvaznija prinova ubraja se Trym (Trym Torson) koji napusta svoj maticni band Enslaved i pridruzuje se Emperorima. 14.2.1997. napokon izlazi novi znak zivota u obliku "Reverence" EPa koji je osim dvije nove pjesme sadrzavao i efektan spot za pjesmu "The loss and curse of reverence". Iste godine izlazi i drugi sluzbeni album pod nazivom "Anthems to the welkin at dusk". Jednako kao sto je prvi album postavio nove granice black metala, tako i drugi album otvara potpuno nove poglede na black metal. I novinari i fanovi obozavaju ovaj album koji je u mnogim casopisima proglasen albumom godine. Neponovljivo remek-djelo. Buduci da band nije bio na turneji od 1993. godine, 1997. radi cak dvije manje turneje i to prvu sa Limbonic Artom i Aeternusom, a drugu sa Bal-Sagothom i Nocturnal Breedom. Kao session klavijaturista nastupa Charmand Grimloch iz grupe Tartaros. Iste godine (1997) Nocturnal Art Productions izdaje Thou Shalt Suffer izdanje naslovljeno jednako kao demo "Into the woods of Belial" (12 pjesama, 50 minuta trajanja), te sadrzi sve pjesme sa demo snimke, sve stvari sa spomenutog 7 incnog EPa i jos 4 nove pjesme.

1998. u Emperorovu kampu bilo je poprilicno mirno dok bi se kao jedina donekle relevantna cinjenica moglo spomenuti ponovno izdavanje prva dva albuma od strane Candlelight Recordsa sa novim coverom i dodatnim pjesmama. Tako su npr. na "In the nightside eclipse" slijepljene dvije Emperorove obrade grupa Mercyful Fate (pjesma "Gypsy" sa legendarnog "Don't break the oath albuma") i Bathory ("A fine day to die"). Alver iz osobnih razloga napusta grupu koja po tko zna koji puta ostaje bez bassiste. Tijekom godina grupa svira jos pokoju obradu: fenomenalni cover Darkthroneove "Cromlech" i obradu Mayhemove pjesme "Freezing moon".

Zato je '99. bila puna novih izdanja. Krenimo redom: preko Moonfog productions izlazi "Emperor vs. Thorns" izdanje. Inace, to izdanje ne sadrzi novi materijal nego je vrsta eksperimenta gdje Emperor svira par pjesama grupe Thorns, dok Thorns svira par pjesama grupe Emperor. Interesantna stvarcica. Krajnje je vrijeme da spomenemo jos jednu Ihsahnovu grupu na kojoj aktivno radi a naziva se Peccatum. Naime, za mikrofonom je Ihsahnova zena Ihriel, dok je kao treci clan ukljucen njen brat Lord Pz (iz grupe Source of Tide). Ihsahn je, osim sto svira u grupi sve instrumente, zasluzan i za cjelokupnu glazbu koja nema nikakve veze sa Emperorom, nego vise granici sa klasicnom glazbom i avangardom (sva tri clana Peccatuma su skolovani pjevaci). Njihov debi izlazi '99. pod nazivom "Strangling from within", takodjer za Candlelight Records. I, naravno, tu je treci Emperorov album naslovljen "IX Equilibrium". Na ovome albumu su se lomila koplja. Da, to je jos uvijek black metal, ali on uzima toliko elegantan i profinjen oblik da bi se komotno mogao zvati progresivni black metal. Ovim albumom Emperor zasigurno gubi odredjenu grupu odanih fanova, ali oni koji su ih pratili i dalje, postaju im zauvijek odani. Ugurale su se tu jos i dvije turneje: standardna No Mercy turneja kroz Europu na kojoj je uz Emperor nastupao Morbid Angel, Impaled Nazarene, The Crown, Limbonic Art i Peccatum, ali i Kings of Terror US tour sa postavama Borknagar, Witchery, Peccatum i Divine Empire. Bass je za vrijeme turneje u ruke uzeo do tada nepoznati glazbenik pod pseudonimom Tyr.

Buduci da je turneja bila fenomenalno uspjesna, band odlucuje izdati svoj jedini sluzbeni live album naslovljen "Emperial live ceremony", inace koncert koji je snimljen 14.4.1999. u londonskom klubu Astoria, koji takodjer izlazi u VHS, te nesto kasnije DVD obliku. Medjutim, Ihsahn nije zaboravio svoje korijene. Preciznije, 2000. godine izdaje drugi album grupe Thou Shalt Suffer "Somnium" koja se u medjuvremenu svela samo na Ihsahna. Oni koji su ocekivali black/death metal u stilu ranijih izdanja bili su debelo iznenadjeni kada su shvatili da se ovdje o klasicnoj glazbi odsviranoj na klavijaturama. Iste godine genijalac Ihsahn izdaje jos dva izdanja za Peccatum: mini album "Oh my regrets" i drugi full-length album "Amor fati", inace snimljenih u njegovu vlastitu studiju. Niti Samoth i Trym ne miruju, nego vec od '98. rade na novim materijalima za Samothovu novu grupu koja bi imala nesto agresivniji glazbeni pristup, te je 2000. sluzbeno osnovan grupa Zyklon sa clanovima grupe Myrkskog na ostalim instrumentima. Po prvi puta pocinju kruziti glasine o raspadu banda koje nisu potvrdjene.

Blizimo se polako kraju povijesti grupe Emperor...2001. godine izlazi prvijenac grupe Zyklon "World ov worms". Buduci da postoji velika slicnost izmedju naziva Zyklon i Zyklon-B, mnogi su pomislili da je Zyklon nastavak legendarne postave iz 1995. Medjutim, Samoth (koji se pocinje nazivati Zamoth, (strava razlika!)) nijece povezanost ta dva banda jer: prvo, glazba nije vise toliko death, nego prije agresivni black/death metal i drugo, na djelu je potpuno nova postava: Samoth ostaje na gitari, majstor svog instrumenta Trym na bubnjevima, te Daemon (ne onaj Daemon sa Cmar-neta! ha ha) na vokalima iz Limbonic Arta i Destruchtor iz Myrkskoga takodjer na gitari. Interesantno je da je za album tekstove napisao Faust, koji u ovo vrijeme jos uvijek lezi u zatvoru.

Ihsahn i sluzbeno objavljuje da ce slijedeci, cetvrti po redu album Emperora biti ujedno i zadnji u njihovoj ostavstini. Kao razloge navodi cinjenicu da je band postigao sve sto se moglo postici u black metalu i da su dosegnuli svoje granice. Ihsahn pise sve tekstove i glazbu za novi album naslovljen "Prometheus - the discipline of fire & demise" i sklapa ga u svom studiju. Rezultat je jos jednom iznad svih ocekivanja - jako kompleksan album koji na trenutka sadrzi feeling njihova, za neke nikad prezaljenog, debija. Definitivno jedan od najboljih albuma koji sam ikada cuo u svom zivotu i jos uvijek ne znam zasto mu nisam dao desetku. Oprostajne turneje nema. Ihsahn se u potpunosti okrece grupi Peccatum, a Samoth i Trym Zyklonu (s kojim su vec bili na turneji sa Morbid Angelom). Zadnja informacija vezana uz band je da je Ihsahn gost vokal na novom Arcturus albumu "The sham mirrors". I sam Ihsahn je rekao: "Najsladje je odustati dok si na vrhu". To u potpunosti stoji, ali nadam se da to nisu zadnje rijeci za mene najboljeg black metal banda ikada bez kojega black metal ne bi dosegnuo status kakav danas ima........

Ako ce i biti novosti u vezi s Emperorom, ovo je prvo mjesto na kojem cete to saznati, zato svratite ponekad...tko zna...
- 22:25 - Komentari (13) - Isprintaj - #

19.04.2006., srijeda

Stratovarius

Timo Kotipelto - vokal
Timo Tolkki - gitara (prije vokal)
Jari Kainulainen - bass
Jörg Michael - bubnjevi
Jens Johansson - klavijature

Pitanje je da li je ikoji metal band koji dolazi iz finske uspio sakupiti takav following kakav je uspio Stratovarius. Toliko veliki broj klonova u metalnom glazbenom svijetu mogu "prouzrokovati" samo najveci, a Strat spada (ma koliko neki to mozda ne priznavali) upravo u tu klasu. Sa svojim najboljim albumima su utabali pravce melodicnom power metalu i svugdje se spominju uz Helloween, Blind Guardian, Gamma Ray, Running Wild te ostale velikane powera.

Korijeni ovog najpopularnijeg finskog metal banda sezu u pocetke osamdesetih godina prethodnog stoljeca i banda Black Water. U tom bandu su svirali bubnjar i pjevac Tuomo Lassila, bassist John Vihervä i gitarist Staffan Strĺhlman. Njih troje su 1984. odlucili osnovati Stratovarius, band koji je svirao pod velikim utjecajem tada sveprisutnih Sabbatha i Ozzya Osbournea. Iste godine je bassist Vihervä odlucio napustiti band te ga je zamijenio Jyrki Lentonen iz banda Road Block (gdje je svirao sa buducim clanom Stratovariusa - Timom Tolkkiem).

1985. je godina kada Staffan odlucuje napustiti band, a Tuomo Lassila povlaci mozda najkljucniji potez u stvaranju banda kakvog ga znamo danas, nazvao je Timoa Tolkkia (Road Block , Antidote) i upitao da li zeli svirati u bandu. Tolkki je to shvatio kao veliku priliku te je objerucke prihvatio poziv. Kako je Tuomo imao dosta ogranicen raspon glasa Timo je uz gitaristicke preuzeo i pjevacke duznosti te se krenulo stvarati melodicni, brzi metal sa tendencijama prema klasici u kojoj Tolkki i ostatak banda i dan danas imaju jedno od vecih uporista. Ipak, to ce se u pravome svjetlu pokazati tek za vise godina...

Prvi rezultat njihovog truda je izasao tek 1987. u vidu demo snimke na kojoj su se nalazile pjesme: "Future Shock", "Fright Night" i "Night Screamer". Tada dolaze do zakljucka da su klavijature obavezne ako zele svirati melodicni, power, metal. Potraga za klavijaturistom je zavrsila kada u band stupa Antti Ikonen. Sljedece, 1988. je uslijedio prvi singl "Future Shock/Witch Hunt" , a 1989. izlazi drugi singl "Black Night/Night Screamer" . U svibnju iste godine na trzistu se pojavljuje debi album, nazvan "Fright Night" i to za izdavaca CBS Finland. Napokon je marljiv rad ovoga banda nagradjen izlaskom njihovog prvog albuma, ali unatoc tom velikom uspjehu Jyrki napusta Stratovarius.

1990. je snimljen materijal za sljedeci album na kojemu je Tolkki odsvirao sve gitaristicke te bass dionice, a bogme i pjevao! I iako se na knjizici nalazi slika Jaria Behma kao bassista istina je da je on nedugo nakon sto pridruzio bandu zamoljen da ga i napusti posto im nije odgovarao njegov stil sviranja. To je jedna od naznaka Tolkkijevog "preuzimanja banda pod svoje", a za uspjeh njegove vrlo jasne ideje zvuka i glazbe Stratovariusa potrebni su mu bili "sposobni" glazbenici, ali o tome nesto kasnije.

Sada smo vec u 1992. i izasao je "Stratovarius II" no vec nakon nekoliko mjeseci album dobiva novi cover i naziv - "Twilight Time" . Tim albumom je zapoceo strelovit uspon Stratovariusa na japanskom trzistu koje je zbog svoje masivnosti i zaludjenosti svime sto je brzo i melodicno te nadasve dobro mnogim bandovima "prvo" trziste. Band nastavlja marljivo raditi te nastaju nove pjesme, radi se velika promocija (prvenstveno u Japanu), a redaju se i koncerti. Sve se to nastavlja i 1993. kada u band stupa josh jedan clan koji se zadrzao do danas, tj. bassist Jari Kainulainen (moze ga se cuti kao gosta i na prvom albumu grupe Warmen ). "Najtisi" clan Stratovariusa je cista primjena poslovice "tiha voda brege dere" jer njega bash necete vidjeti i cuti u prvom planu, a opet zvuk ovog banda nikako ne bi bio potpun bez njega (pogotovo brzhi dijelovi). Kako sve ne bi bilo "savrseno" Tuomo Lassila je zbog ozljeda na obje ruke morao odmarati od bubnjanja dva mjeseca te je na snimanju materijala za sljedeci album priskocio u pomoc Sami Kuoppamäki (bubnjar banda Kingston Wall ).

Sljedece, 1994. je uslijedio treci album nazvan "Dreamspace" i prva turneja po Japanu. Prenatrpanu devedeset cetvrtu je vidio i prvi Tolkkijev solo album "Classical Variations And Themes" koji je upravo kako i samo ime govori, ispunjen pjesmama klasicne podloge, a odsvirane na melodican nacin ovog virtuoza na gitari. I iako nikada zapravo nije izasao iz Malmsteenove sjene Tolkki je uvijek smatran jednim od najboljih gitarista na planeti. To je dokazao i brojnim gostovanjima na albumima mnostva glazbenika (Edguy , Avantasia itd.). Kako im slucajno ne bi bilo dosadno decki su to ljeto potrosili na sredjivanje posljednjih poslova vezanih uz cetvrti album.

A onda genijalan potez! U band dolazi Timo Kotipelto koji je doduse odbijen negdje godinu i pol prije tog datuma kada je upitao da li Stratovarius mozda treba pjevaca. Ovog puta je Tolkki shvatio da band treba pravog pjevaca kako bi se zvuk Strata razvio do svojih maksimalnih mogucnosti, a pri tome su njegove obje ruke, oci i mozak trebale biti fokusirane samo na gitaru. Uz Kotipelta pocinje era prepoznatljivog zvuka banda koja traje josh i danas, uz male odmake. Kotipelto je kao i ostatak ovog dream-teama od banda pozivan na gostovanja na raznoraznim albumima (Ayreon , Warmen), ali je nedavno zapoceo i solo karijeru (Kotipelto).

I tako je 1995. josh jedna prekretnica za ovaj band, objavljen je "Fourth Dimension" , prodaja albuma se udvostrucila, a sam zvuk Stratovariusa je postao mnogo blizi onome koji prevladava posljednjih godina. Daleko da se sve promijenilo, no polako je zaboravljen nesto vise rockerski prizvuk prethodnih albuma te se prionulo poweru koji ce svoje vrhunce kod ovog banda dostici na nekoliko sljedecih albuma.

Tolkkijeve roshade sa line-upom banda po svojem nahodjenju nastavile su se nakon velike turneje po Europi i Japanu kada je shvatio da Tuomo Lassila i Antti Ikonen imaju dosta drugacija poimanja zvuka i glazbe Stratovariusa od njega samoga. I iako on nije bio jedan od zacetnika banda, tijekom godina je preuzeo sve konce u svoje ruke. Tocno je vidio gdje ovaj band ide i gdje treba doci. Na zalost, Tuomo i Antti nisu bili toliko "odani" metalu te ih je Timo zamolio da napuste band, sto su oni na kraju i napravili.

Poslije uspjeha koji je uslijedio sa "Fourth Dimension" u band dolaze dva prekaljena glazbenika te tako Timo Tolkki uspjeva u svojem naumu, sto ce postati evidentno od tog trenutka nadalje. Da ne spominjemo da se ovaj line-up odrzao do danas. Prvi je Svedjanin, virtuoz na klavijaturama koji je svirao u mnogim bandovima - Jens Johansson, a drugi je Njemac, kojemu doduse zamjeraju jednostavnost s kojom bubnja, ali svejedno ritam masinom najviseg ranga - Jörg Michael.

Sada cemo se malo pozabaviti karijerom ovog radisnog dvojca. No da se ovaj tekst ne bi pretvorio u dvadeset stranica nabrajanja svih djela i opisa istih na kojemu su oni svirali, pjevali i pruzali potporu svakojake vrste, samo najnuznije informacije slijede. Jörg je svirao u: Rage (bio od pocetka u bandu tj. 1984., a napustio ga je 1987.), Mekong Delta (od pocetka i u ovom bandu tj. 1987., a nastupao je pod pseudonimom Gordon Perkins, napustio je band 1991.), Axel Rudi Pell (i ovdje od poceka u bandu, tj. 1989., a napusta ga zbog posvecivanja Stratovariusu 1998.), Running Wild (bubnja u dva navrata tj. tijekom 1990. te u periodu od 1993. do 1998.), Grave Digger (bunja u periodu od 1993. do 1994.), U.P. sto stoji za Unleashed Power (u njemu bubnja od 1997., a namjerava i dalje), Avenger , Blizzard, Book Of Sin, Glenmore, Headhunter (band je postojao od 1990. do 1994. te su izasla tri albuma), House Of Spirits (bubnja od pocetka tj. 1994., a sada je band u stanju "mirovanja"), Laos , Paganini , Raymen , Der Riss, X-mas Project . Lista izdanja na kojima je bubnjao u nekim od ovih nabrojanih bandova se nalazi pri kraju teksta, u diskografiji.

Jens je takodjer JAKO aktivan glazbenik pa je njegova lista sljedeca: Blackmore's Night (gostuje na "Under A Violet Moon"), Yngwie Malmsteen (od pocetka je u bandu tj. 1984., a napusta ga pet godina poslije iliti 1989.), Dio (svirao u periodu od 1989. do 1991.), Mastermind (u ovom bandu svira, usporedo sa Stratovariusom, od 1998. pa sve do danas), Silver Mountain , Snake Charmer , Star One (sudjelovao kao gost na albumu "Space Metal"), Erik Borelius, Deadline, Steve Ross, Ginger Baker, Tony MacAlpine, RAF, Shining Path, Bulldog, Jonas Hellborg Group, Robert Blennerhed, Itä-Saksa, Benny Jansson, Andy West, Jonathan Mover, Sonata Arctica (svirao na "Winterheart's Guild") , Roland Grapow (pridruzio se ex-Helloween gitaristi na "Kaleidoscope") , Hammerfall (odsvirao solo na bonus pjesmi za "Crimson Thunder"). Te mnostvo solo izdanja ili projekata sa bratom Andersom ( Jens Johansson, The Johansson Brothers, Johansson, Anders Johansson ). Takodjer se iznimno bogata lista izdanja na kojima je svirao u nekim od ovih bandova nalazi pri kraju teksta, u diskografiji.

Dakle, kada su i oni stigli (vidljivo je iz njihove biografije kolike kredencije stoje iza njih) svi preduvjeti za stvaranje neceg novoga, neceg jako brzog i uz to melodicnog su bili tu i rezultat broj jedan je album iz 1996., "Episode" . Kako bi sve imalo dasak simfonicnoga, koristene su po prvi put usluge zbora od cetrdeset pjevaca i zicanog orkestra sastavljenog od dvadeset sviraca. Kasnije se to razvilo u pravi trademark banda i na svakome sljedecem albumu se koriste usluge orkestra i zborova. Tesko je vise i zamisliti neko izdanje Strata gdje se ne cuje ispreplitanje mnogobrojnih komponenti orkestra i samoga nukleusa banda, tj. petero clanova, a o zborovima ne treba ni pricati.

1997. izlazi "Visions" . Nezaobilazno djelo u karijeri ovoga banda, ali vjerojatno i jedan od deset najboljih albuma power metala ikada izdanih. Skoro svaka pjesma na albumu je svojevrsno remek-djelo, ali izdvojit cu (pomalo nepravedno) samo "Black Diamond". Taj album utire put mnogim bandovima u finskoj i cijelome metal svijetu. Pa tako danas na sceni imamo Sonatu Arcticu, Nostradaemus i kosh i josh power bandova koji navode upravo Stratovarius kao njihov uzor, a to se u njihovoj glazbi i vise nego osjeti. Da ne bi samo pricali o poweru i mnogi bandovi drugacijeg usmjerenja navode Strat kao inspiraciju, samo da spomenemo Nightwish.

Kako bi popratili taj album band odlucuje otici na turneju po Europi, Japanu i Juznoj Americi i kao rezultat toga 1998. izlazi dupli live album "Visions Of Europe" . Iste godine, ali nesto kasnije svjetlo dana je ugledao i njihov sedmi album "Destiny" sa singlom "SOS" koji su pobrali mnostvo hvale i nagrada po cijelom svijetu, a u finskoj skoro sve sto su mogli. Mora se priznati da ovaj album nije nadishao svog prethodnika, ali ostaje zapamcen po nekim od najboljih pjesama koje je ovaj band ikada napravio ("Anthem Of The World", "SOS", "Destiny").

1999. kao posljedicu toga sto je band presao na njemacki Nuclear Blast dugogodisnji izdavac Noise Records izdaje best of u vidu "The Chosen Ones" . Nista posebno, best of kao best of, ali ima stvarno sjajan cover.

Ocekivanja za sljedeci album su bila astronomska, ali su misljenja podijeljena u tome da li ih je band uspio dostici. Bilo kako bilo, 2000. je godina albuma "Infinite" pri izradi cijeg covera je zaposlen bio nitko drugi do Derek Riggs te se ta suradnja nastavila do danasnjih dana., a rezultat je jedan od najboljih covera koje je taj covjek ikada napravio. Posljedica svega toga je da band uzima dupina, uz karakteristicni ljiljan, kao jedan od zastitnih znakova banda. Uslijedila je josh jedna ogromna turneja, a po zavrsetku iste band najavljuje da ce uzeti stanku, koliko dugu nisu precizirali. Kao ispomoc u cekanju novog materijala 2000. izlazi njihov prvi VHS/DVD "Infinite Visions", a 2001. "Intermission" , disk prepun rariteta, obrada, bonus pjesama pokupljenih sa raznih singlova koji su izasli tokom godina i cetiri nove pjesme. Uslijedili su i solo projekti oba Tima. Tolkki izdaje "Hymn To Life" , a Kotipelto "Waiting For The Dawn" na kojemu mu se pridruzuje Jari.

Nakon te pauze, band odlazi u studio u ljeto 2002. i snima materijala za dva full-length izdanja od kojih prvo, nazvano "Elements Pt.1" , izlazi pocetkom 2003, a drugo "Elements Pt.2" krajem iste godine.

Dakle, proslo je skoro dvadeset godina od pocetaka ovog legendarnog banda, put koji su utrli mnogi slijede, a pomicanje granica je uvijek bilo u opisu ovoga banda. Mogu vam se ne svidjati, mozete ih cak i mrziti no nikako im se ne mogu osporiti zasluge za doprinos pri razvoju power metala, ali i metala uopce. Ako nista drugo, uvijek cemo imati Visions.

- 21:20 - Komentari (16) - Isprintaj - #

14.04.2006., petak

Gamma Ray

Kai Hansen - vokal, gitara
Henjo Richter - gitara, klavijature
Dirk Schlächter - bass
Daniel Zimmermann- bubnjevi

Da li ste se ikad zapitali na sto bi licio danas, ako bi uopce postojao, power metal da nije bilo lika i djela individue poznate pod imenom Kai Hansen? Kai je svoju karijeru zapoceo u bandu Gentry, kojeg je osnovao sa Piet Sielckom 1978. Band postoji koje dvije godine, nakon cega se iz njega radja band Second Hell/Iron Fist u kojemu se vec naziru poceci kasnije legendarnog banda Helloween. Piet Sielck uskoro odlazi iz banda i osniva novi band, Iron Savior, kojemu ce se kasnije Kai Hansen pridruziti kao side projektu. U bandu su vec bili prisutni Ingo Schwichtenberg i Markus Grosskopf, a ubrzo im se pridruzuje guitarist Michael Weikath. I tako se radja novi band - Helloween. Upravo Kai Hansen donosi slavu Helloweenu svojim pjesmama ("I want out", "Future world", "Save us", "Halloween"...). Nakon cetiri godine, zbog mnogih nesuglasica sa Michael Weikathom i zbog lose atmosfere u bandu Kai odlazi u solo karijeru.

Prvi projekt je bio sa pjevacem Ralphom Scheepersom, ali posto je snimanje proslo vrlo glatko i u dobroj atmosferi, Kai odlucuje, umjesto solo karijere, osnovati novi band pod nazivom Gamma Ray. I tako album "Heading For Tomorrow", izdan 1990., postaje zvanicno prvi album jos jednog novog banda Gamma Ray. S njim su postigli velik uspjeh u Njemackoj i naravno, u Zemlji izlazeceg sunca, Japanu. Na albumu Kai je nastavio stvarati brzi i melodicni power metal, muziku koja je proslavila Helloweene, dok su oni krenuli drugim smjerom s albumima "Chameleon" i "Pink bubbles go ape". Ubrzo po zavrsetku snimanja prvog albuma, Gamma Ray su morali malo odgoditi svoje pojavljivanje u power metal svijetu zbog odlaska bubnjara, Mathiasa Burchardta, koji je odlucio da mu je fakultet vazniji od banda. Uskoro su nasli novog bubnjara koji je bio nitko drugi nego Uli Kusch, donedavni bubnjar Helloweena. Sad je band bio napokon spreman, i to u slijedecoj postavi: Ralph Scheepers (vokal), Dirk Schlächter (gitara), Uwe Wessel (bass), Uli Kusch (bubnjevi), i naravno, mozak banda, Kai Hansen (gitara i vokal). S pocetkom turneje u prodavaonice je dosao i single "Heaven Can Wait", s ponovno nasnimljenom naslovnom stvari, jednom novom i tri stvari koje su ostale sa snimanja "Heading For Tomorrow". Turneja je prosla izvrsno i Gamma Ray su odlicno primljeni od publike, pogotovo u Japanu. Tako je vec 1991. izasla video kazeta "Heading For East", snimljena tokom koncerta u Tokyu.

Slijedeci album, "Sigh no more" snimaju iste godine. Stil se dosta razlikuje od prvog albuma, a tekstovi su jako depresivni jer su radjeni na temu Zaljevskog rata koji se istodobno odvijao. 1992. band napusta ritam sekcija (Uli i Uwe), a zamijenjeni su s dvojicom mladih glazbenika iz njemackog demo banda "Anesthesia". Usto, Gamma Ray pocinju graditi svoj studio, tako da slijedeci album pocinju snimati tek 1993. Kai ocito uci na greskama, posto "Sigh No More" nije bio bas dobro prihvacen, i albumom "Insanity & Genious", Gamma Ray se vraca na pravi power metal (u ono doba poznat kao melodic speed metal), a album svoju promociju dobija na "Melodic Metal Strikes Back" festivalima. Odrzana su cetiri koncerta pod tim nazivom, a snagu melodic metala predstavljaju Gamma Ray, Hellicon, Rage i Conception.

Cijeli nastup u Hamburgu se snima i Gamma Ray izdaje video "Lust for live", koji je izdan i na CD-u "The power of Metal" koji dijele s ostalim bandovima koji su nastupali na "Melodic Metal Strikes Back".

Taman uoci snimanja novog albuma, javljaju se novi problemi. Ralph Scheepers je izbacen iz banda. Sto se tice razloga izbacivanja, njih je bilo napretek. Ralph je zivio 500 milja od Hamburga i dolazio je na probe vikendom, a odbijao je preseliti se blize. U to vrijeme Rob Halford odlazi iz Judas Priesta, i Ralphova vjecna zelja da bude njihov pjevac je postala moguca, tako da nije bilo sigurno hoce li Ralph uopce nastaviti s pjevanjem u Gamma Ray ili ne. Ralph nije dobio mjesto vokala u Judas Priestu, ali je zato nakon izbacivanja iz Gamma Ray osnovao svoj band Primal Fear, u kojem, za divno cudo, radi muziku u Priest stilu.

Zbog tih komplikacija, slijedeci album je svijetlo dana ugledao tek 1995., pod nazivom "Land Of The Free", gdje se Kai vraca mikrofonu. Nisu svi bili odusevljeni tim potezom jer su svi culi "Walls Of Jericho" od Helloweena gdje je Kai imao glavnu ulogu za mikrofonom. Nakon izlaska albuma sve sumnje su bile uklonjene, i svi su se mogli uvjeriti u golemi i osvjezavajuci napredak Hansenovog vokala. Na albumu se pojavljuje i Michael Kiske pjevajuci na "Time to break free". Unatoc ponudama da ostane u Gamma Rayu, Kiske zeli imati solo karijeru, koja vise nema bas previse dodirnih tocaka sa heavy metalom.

Band uskoro odlazi na veliku europsku turneju, s koje se vracaju sa materijalom za novi live album, "Alive 95", koji stize u prodavaonice 1996-te. Krajem iste godine, Gamma Ray krece u Spanjolsku. Taman prije pocetka te turneje, Jan (bass) i Thomas (bubnjevi) odlucuju izaci iz banda. Thomas ipak ostaje odraditi Spanjolsku turneju, a na Janovo mjesto privremeno dolazi Henjo Richter, multitalentirani glazbenik koji je svirao klavijature u cover bandu Uriah Heepa, nazvanog po njihovoj stvari Easy Livin`. Takodjer, Dirk Schlachter preuzima bass gitaru. Nakon Spanjolske, Gamma Ray su prisiljeni potraziti novog bubnjara i gitaristu. Uskoro ga i nalaze u liku Daniel Zimmermanna, koji se pokazao kao najbolji, a bome i najbrzi bubnjar koji je svirao u Gamma Rayu.

Sto se tice gitarista, nije bilo problema u pronalazenju. Henjo Richter, nakon sto se je pokazao na Spanjolskoj turneji, i kad je prezentirao bandu dvije svoje stvari, pozicija gitariste mu je bila zagarantirana.

Tu pocinje drugi dio burne povijesti Gamma Raya, koji od tada i nije vise toliko buran, jer je band od tad ostao u istoj postavi i mogao se neometano posvetiti stvaranju muzike.

Slijedece 1996-te, Gamma Ray sudjeluje na oba "Tribute To Judas Priest" albuma sa dvije pjesme. Za taj tribute se bandu kratko vraca Ralph Scheepers i pomaze svojim halfordovskim vokalom u snimanju pjesme "Exciter". Usprkos odlicnoj suradnji Ralph se ne vraca u band i nastavlja s radom u Primal Fearu.

Snimanje slijedeceg albuma, petog po redu, zapocinje u ozujku 1997., i u svibnju izlazi EP "Valley Of The Kings", na kojemu se nalazi i jedna pjesma Iron Saviora. Odmah po zavrsetku snimanja albuma, band odlazi na prvu Juznoamericku turneju, gdje im se u pjevanju "Future World" na koncertu u Sao Paolu pridruzuje Andre Matos (Angra).

Novi album uskoro dolazi u prodavaonice pod nazivom "Somewhere Out In Space" (prvotno nazvan "Man, Martians & Machines"). Album je konceptualnog sadrzaja, inspiriran filmom "Odiseja 2001", i po mnogima drzan najboljim Gamma Ray albumom do danas. Takodjer, to je i najbrzi i najmelodicniji album koji su Gamma Ray napravili dotad. Album se prezentira europskom turnejom, na kojoj ih prate kao predgrupe Hammerfall i Jag Panzer. Takodjer, uskoro krece i turneja po Japanu, zemlji koja je postala nezaobilazna sto se tice metal koncerata. Taman prije turneje, zbog velike zainteresiranosti japanskih fanova, izlazi CD "Karaoke Show" koji sadrzi hitove bez vokala. Pobjednik karaoka koje su organizirali Japanci, je mogao otpjevati jednu stvar s Gamma Ray na tonskoj probi.

1998. u prodavaonice stize CD nazvan "Hansen Worx" i govori da je genij Kai Hansena vec dobro primjecen. Na albumu se nalaze Hansenovi hitovi koji su proslavili Helloween i Gamma Ray, a sadrzi i pjesme drugih bandova u kojima se Hansen pojavljivao kao gost.

Iste godine, posto Gamma Ray nisu imali neki burni raspored, i clanovi su imali vremena, Daniel Zimmermann odlucuje odmor iskoristiti za novi projekt. Kako je vec neko vrijeme svirao u cover bandovima s Chris Bayom, dosli su na ideju da osnuju autorski band. Ubrzo su skupili ostatak banda, i Freedom Call je postao novi obecavajuci band za power metal. Da i njihova muzika vrijedi, pokazuje i cinjenica da su upravo izdali svoj treci full length album.

Slijedeci album Gamma Raya je zavrsen 1999., i svjetlo dana je ugledao pod nazivom "Powerplant". Album je ponovno konceptualan, inspiriran je svemirom i zavrsetkom jednog tisucljeca, a i znakovito zavrsava pjesmom "Armageddon". Ovaj put za crtez na coveru je bio zasluzan nitko drugi nego Derek Riggs, koji se proslavio coverima za Iron Maiden i njihovom maskotom Eddijem. Na albumu se nalazi i obrada, ovaj put od nitijednog heavy metal banda, vec "It's a Sin" od Pet Shop Boysa. Naravno, power metal verzija, koja se odlicno uklopila u album.

Posto je prelazak u novo tisucljece prosao bez dolaska vanzemaljaca i bez armageddona, 2000.-te se Gamma Ray odlucuju za best of album. Umjesto da lupaju glavom koje stvari staviti na taj album, rijec daju fanovima glasanjem preko interneta. Best of albumi za bandove inace znace odmor, jos jedno izdanje ali bez ulaska u studio, ili sluze rijesavanju dugova prema diskografskoj kuci. Ali to ne vrijedi i za Gamma Ray. Momci odlaze u studio i radije nego da remasteriraju, ponovno snimaju sve pjesme prije "Somewhere Out In Space" albuma koje se pojavljuju na best of-u. Album se na kraju sastoji od dva CDa, gotovo CD i pol sacinjavaju ponovne snimke starih stvari, i daje mu se naziv "Blast From The Past". Svima koji nisu upoznati s radom Gamma Raya, toplo preporucam ovaj best of, jer daje jedan lijepi presjek rada ovog banda, od samih pocetaka do danas.

I evo nas polako pri kraju povijesti ovog velikog banda. Prosle godine (2001.) su izdali album "No World Order!" s kojime slijede vec tradiciju konceptualnih albuma, tako da na ovom albumu progovaraju o tajnom redu Illuminati (nesto kao masoni). Za pjesmu "Eagle" je snimljen i spot. I eto nas, od sada vec davne 1978.-me smo dosli u sadasnjost, gdje su se Gamma Ray nedavno vratili s turneje nazvane "The Skeletons In The Closet Tour 2002", i trenutno se spremaju za svoju prvu turneju po USA i Kanadi. Kako je vec podosta proslo od zadnjeg live albuma, u pripremi je novi koji ce se sastojati od dijelova koncerata iz Barcelone i Strasbourga sa "The Skeletons In The Closet Tour 2002". Tko je propustio ovu turneju, ako imaju dublji djep, imat ce ih prilike vidjeti na "Wacken Open Air 2003" festivalu, jer su vec potvrdjeni i svirati ce oko 90-tak minuta.

Kao sto smo vidjeli dosad, Gamma Ray su nas uspjeli ostaviti zainteresirane nakon toliko godina, a vjerujem da nam jos stosta imaju za ponuditi.

- 20:26 - Komentari (6) - Isprintaj - #

13.04.2006., četvrtak

Manowar

Biografija

Joey Demaio je radio kao pirotehničar za Black Sabbath. 1980. predgrupa Sabbath-ima na jednom od koncerata u Europi je bio bend Shakin Street, kojima je gitarista bio Ross Friedman, poznatiji kao "Ross The Boss". Tadašnji vokal Sabbatha Ronnie James Dio je upoznao Joeya sa njegovim sunarodnjakom iz SAD-a, i tako je između nastala ideja o stvaranju novog benda. DeMagio je svirao bas. Bend je formiran u Auburnu, New York, 1980., kada im je za vokale pristupio Eric Adams, bivši mesar; te bubnjar Karl Kennedy (čije će mjesto nedugo zatim zauzeti Donny Hamzik). Kreiran je jedinstveni bend MANOWAR, heavy metal obilježja, epskog zvuka utjecajan klasičnom glazbom i revoltiran vladavinom glam rocka u SAD-u. Manowar je bio nešto više od glazbe, bio je nešto poput pokreta, kada su 4 metal glazbenika svoje nastupe i intervjue održavali u životinjskoj koži, sa mačevima u rukama. Manowar nije uspijevao na počecima u SAD-u, no u Europi je vrlo brzo prihvaćen. Teški počeci Manowar-a obilježeni su brzim razlazima sa diskografskim kućama. Na svom prvom live nastupu pred menedžerima zbog svog glasnog zvuka uništeni su svi prozori, na što su Manowar zamoljeni da napuste dvoranu.

Image Hosted by ImageShack.us

Name of Manowar was described by Joey as a compiliation of WAR (because life is WAR, in his opinion) and MANnish substance.


Ross The Boss - KERRANG 1982 intervju:


"Once we heard Manowar we knew it - it was us. It describes the way we are. Because the fact is Manowar is a 'mannish' band founded on 'mannishness' - believe me!"

- Such curious terminology. What the hell is 'mannishness'?

"Mannishness is something that's gone in this country and it's basically the spirit we have. To me, a lot of the great ethics of Heavy Metal have been negated. Heavy Metal is the most powerful music in the world - it's the most glorious next to classical. Great metal will never die!"

Image Hosted by ImageShack.us

Prvi album, "Battle Hymns", izašao je 1982. sa uspješnicama poput Manowar, Battle Hymn ili Dark Avenger (na kojoj je redatelj "Građanina Kane", Orson Wells izvodio jedan pripovijedni dio, kojeg su Manowar kontaktirali zbog njegovog specifičnog glasa, te je nastupio i u singlu "Defender"). Tako započinje saga o "iskrenom metalu", kojeg Manowar odtada promoviraju. Manowar se u svojim stavovima bore za metal koji se ne bazira na komercijali, i koji se svira sa srcem. Komercijala ne može biti kvaliteta, a kvalitetu se trude nuditi svim srcem. U svojim pjesmama govore protiv onih koji ne sviraju sa dušom i srcem i koji sviraju lažni metal (revoltirani tadašnjim aktualnim sweet metalom, hair metalom i glam rockom).


Ross The Boss & Joey DeMaio - METAL FURY MAGAZINE 1983 intervju:


"As a group we really believe in what we are doing. We now have a purpose and a unity which none of us has ever had before. That is special, to all of us. There are no weak links anywhere in the Manowar concept."


Drugi album, čiji je ugovor potpisan u krvlju od strane Manowar članova sa novom diskografskom kućom, izašao je 1983. pod imenom "Into Glory Ride", i bio je više progresivan od prethodnika. Također se na tome drugom albumu pojavljuje i novi bubnjar Scott Columbus. Zbog svojeg strastvenog bubnjanja uništio je mnoge bubnjarske setove, i bio je izbačen iz svih prijašnjih bendova zbog preglasnog zvuka. Za njega su morali biti izrađeni posebni metalni setovi bubnjeva koji zbog strukture neće pucati. 1983. također izlazi i single "Defender". Treći album Manowara je bio "Hail To England" i označavao je destinaciju koju su Manowar toliko priželjkivali - uspjeh u Engleskoj, jer je 70-tih i 80-tih Engleska bila glazbeni centar svijeta i mjerilo uspjeha. Nedugo zatim iste godine slijedio je album "Sign Of The Hammer" sa singlom "All Men Play On Ten".

Image Hosted by ImageShack.us

Na touru "Spectacle of Might" Manowar postaje znan kao najglasniji bend sa 129.5 dB (sa 10 tona pojačala i zvučnika), što će par godina kasnije i službeno postati na "Agony and Ecstacy" touru (jer je službeno najglasniji bend bio Immaculate Mare) u Njemačkoj u "Hannover's music Halle" kada je zvuk bio i glasniji od 129.5 dB, gdje je Joey DeMagio dosegao na bas gitari čak 130.7 dB. Za usporedbu Boeing 747 pri uzlijetanju registrira 140 dB. 1987. izlazi album "Fighting The World" sa uspješnicama poput "Black Wind, Fire And Steel", "Defender" ili "Carry On". Izlazi i single za pjesmu "Blow Your Speakers". 1988. izlazi album "Kings Of Metal", album koji je gurnuo Manowar među najveće imena u metal svijetu; sa žestokim i brzim hitovima poput Kings Of Metal ili Hail And Kill, ili baladama Crown And The Ring (gdje je snimljen sa crkvenim zborom) ili Heart Of Steel. Iste godine izlazi i single "Herz Aus Stahl" koji je zapravo Njemačka verzija pjesme Heart Of Steel. Album Triumph Of Steel iz 1992. sadrži preko 28 minuta dugu epsku pjesmu "Achiles, Agony, And Ecstasy (In Eight Parts)" koja priča o legendi Ahila i Hektora. Sa istog albuma izlazi i single pjesma o "true" metalu, "Metal Warriors". Godine 1994. kao single opet izlazi pjesma "Defender". "Louder Than Hell" izlazi nakon 4 godine stanke, 1996. godine sa novim gitaristom Karlom Loganom. Na albumu se nalaze i 3 pjesme izašle kao single-ovi, "Return Of The Warlord", "Courage", i "Number One" te još izlazi i single "Courage Live". Basist DeMagio upoznaje Logana nakon naguravanja sa motorima tokom vožnje. Nakon tog albuma izlaze 2 live albuma, "Hell On Wheels" i "Hell On Stage" u kojima dominiraju pjesme iz svih razdoblja Manowar-a.

2002. izlazi album "Warriors Of The World" sa istoimenom himnom na njemu koja je izašla kao i single. Album je dosegao drugo mjesto na top listama u Njemačkoj i postao najprodavaniji album u povijesti izdavačke kuće "Nuclear Blast". Albumom dominira klasični utjecaj Wagnera i heavy metal sa odličnom produkcijom, a tu se nalazi i Elvisova obrada "American Trilogy" (izašla i kao single zajedno sa pjesmom "The Fight For Freedom") i obrada dijela opere Turandot, "Nessum Dorma" obrada posvećena Talijanskim fanovima. (Manowar također imaju pjesme posvećene fanovima u Njemačkoj i Francuskoj, također na njihovim jezicima, pjesme "Herz Aus Stahl" i "Courage"). Iste, 2002. godine izlazi i single "The Dawn of Battle". Basista Joey DeMagio zatim otvara (u vlastitoj kući) svoju diskografsku kuću "Magic Circle Music" i postaje medadžer power symphony benda Rhapsody. 2005. "Magic Circe Music" potpisuju suradnju sa SPV diskografskom kućom u Njemačkoj (koja ima početkom 21.stoljeća glazbeno značenje za metal kakav je nekada imala Engleska), gdje Manowar održava najviše koncerata na touru u jednoj državi. Godine 2005. single "King Of Kings" izlazi sa dijelom u pjesmi koji pripovijeda glumac Christopher Lee (slavni "Drakula"), i vokal nekih radova benda Rhapsody. Pjesma "King Of Kings" će se pojaviti u sljedećem albumu Manowar-a, zajedno sa novim single-om "Sons Of Odin".

- 20:06 - Komentari (8) - Isprintaj - #

09.04.2006., nedjelja

Red Hot Chili Peppers

Datum rođenja: 1983 Mjesto i država: Hollywood, SAD

Malo je grupa iz 80-ih godina bilo toliko inovativno, provokativno i originalno u traženju vlastitog sounda kao Red Hot Chili Peppers. Tijekom godina stvorili su vlastiti izričaj kombinirajući funk, rock i punk. Povijest grupe seže u školsko doba, kada su Anthony Kiedis, Michael Balzary i Hillel Slovak razvili čvrsto prijateljstvo. Nakon što su ovladali glazbenim osnovama, i napisali nekoliko pjesama, pridružio im se i bubnjar Jack Irons, tako da su ubrzo počeli vježbati i usavršavati svoj live nastup (po kojem su kasnije postali legendarni).

1983. Balzary je počeo nastupati pod imenom Flea, a bend pod imenom Red Hot Chili Peppers. Naravno, vijest se o njima brzo širila, no prije objave debitantskog albuma Slovak i Irons su odlučili napustiti bend i posvetiti se svojoj drugoj grupi, What Is This. Našavši zamjene za njih u Jacku Shermanu i Cliff Martinezu, bend je 1984 godine objavio prvijenac "Red Hot Chili Peppers". Album nije privukao veliku pozornost, ponajprije zbog očitog nedostatka članova originalne postave.

1985. godine Slovak i Irons su se vratili, te je originalna postava objavila album "Freaky Styley", no tek su 1987., albumom "The Uplift Mofo Party Plan" zapalili publiku. 1988. su objavili EP "The Abbey Road", no tada se desila velika tragedija kada je Slovak nađen mrtav od predoziranja, 25.06.1988. Duboko pogođen, Irons ovaj put definitivno napušta bend. Tada su se bendu priključili John Frusciante i Chad Smith. 1989. su objavili album "Mother's Milk" koji je bio vrlo uspješan, ali najbolje je tek uslijedilo albumom "Blood Sugar Sex Magik" (1991.), koji je lansirao hitove "Give It Away" i "Under the Bridge".

Ubrzo je zbog teške ovisnosti bend napustio i Frusciante, a zamijenio ga je (nakratko) Arik Marshall, zatim Jesse Tobias, a naposlijetku Dave Navarro. 1995. godine bend je objavio album "One Hot Minute", a grupu je napustio Navarro. Fruscianteova karijera nije umrla nakon odlaska iz grupe; 1995. objavio je solo album "Niandra Ladies and Usually Just a T-Shirt", a 1997. "Smile From the Streets You Hold", da bi se 1999. vratio Peppersima i odsvirao sjajan come-back na albumu "Californication", koji je bend popratio velikom turnejom.

2002. objavili su sjajan album "By the Way", kojim su dokazali da je moguće i u dvadesetoj godini karijere donijeti čisto remek-djelo. "By The Way" je bio toliko uspješan da je iznjedrio čak dvije svjetske turneje: na drugoj, stadionskoj, bend je tijekom 2004. vidjelo više milijuna ljudi, a s tri koncerta u londonskom Hyde Parku, u lipnju 2004., izvučen je i dvostruki live album "Live At Hyde Park".


Novi RHCP album stiže u proljeće
Stadionska spika se nastavlja

"Stadium Arcadium" naslov je novog, devetog albuma kvarteta Red Hot Chili Peppers.

Složen od dva CD, "Stadium Arcadium" bi na tržište trebao biti lansiran u proljeće ove godine.

Basist Flea govori u superlativima o nasljedniku superuspješnog "By The Way" nakon kojeg se glazbeni svijet počeo poslagivati prema izlasku dva albuma svačijih omiljenih funk rockera.



- 21:16 - Komentari (12) - Isprintaj - #

07.04.2006., petak

Sex Pistols

Datum rođenja: 1975 Mjesto i država: London, Engleska

Iako su postojali samo dvije godine krajem Sex Pistolsi su i u tom kratkom roku uspjeli potpuno promijeniti koncept moderne glazbe. Svojim grubim, nihilističkim singlovima i nasilnim izvedbama na sceni, bend je promijenio pojam rock&rolla. Bend je zapravo stvorio masivnu neovisnu underground scenu u Engleskoj i Americi na koju su uskoro ušli i bendovi koji nisu slijedili trominutne izlijeve bijesa Sex Pistolsa ali bez takve glazbe ne bi ni postojali.
Gitarist Steve Jones i bubnjar Paul Cook radili su u butiku čiji je vlasnik bio njihov menadžer Malcom McLaren, a basist Glen Matlock radio je kao prodavač u obližnjoj trgovini. Pjevač John Lydon, koji je kasnije nastupao pod imenom Jonny Rotten, susreo je ostatak benda u prodavaonici gdje su ga zamolili da se priključi bendu. Bend je svirao rock&roll glasno i napasno a Rotten je pjevao o fašizmu, anarhiji, pobačaju, nasilju i apatiji. Publicitet uzrokovan njihovim prvim singlom, Anarchy in the U.K., uzrokovao je to da je bend odbacila dotadašnja izdavačka kuća, EMI. Matlock je otpušten, a zatim su objavili i novi singl God Save the Queen pod izdavačkom kućom Virgin, koji je zabranjen na BBC-u. Na Matlockovo mjesto došao je Sid Vicious, dijete ulice koji za razliku od ostalih članova benda uopće nije znao svirati.
Nakon objavljivanja prvog albuma 1977. godine, bend se uputio u SAD na turneju koja je započela u siječnju 1978., a trajala je samo 14 dana. Rotten je napustio bend nakon nastupa u San Franciscou, vratio se u New York i osnovao Public Image Limited. McLaren je pokušao održati bend ali su se Cook i Jones ubrzo urotili protiv njega. Sljedeća dva desetljeća slijedio je nagli uspon Sex Pistolsa, a objavljena je i gomila demo snimaka, prerada i live nastupa što je još više učvrstilo kult izgrađen oko njih. 1996., kao proslavu njihove dvadesete godišnjice The Sex Pistolsi su se ponovno ujedinili s orginalnim basistom Glenom Matlockom koji je preuzeo ulogu Sida Viciousa koji je u međuvremenu preminuo. Bend je krenuo na internacionalnu turneju u lipnju 1996., a album Filthy Lucre Live, pojavio se skljedećeg mjeseca. Četiri godine kasnije, Julien Temple (koji je snimio njihov prvi film Great Rock & Roll Swindle), režirao je dokumentarac The Filth& the Fury.

- 21:51 - Komentari (8) - Isprintaj - #

03.04.2006., ponedjeljak

Aerosmith

Datum rođenja: 1970. Mjesto i država: Boston, MA, SAD

Jedan od najpopularnijih rock bendova tijekom 70-ih tijekom dva je desetljeća nametnuo zvuk i stil hard rocka i heavy metala, promuklim vokalom Stevena Tylera i tugaljivim melodijama. Ta bostonska petorka postavila je temelje svoje glazbe između nekoliko stilova, te su tako od početka imali širok spektar publike.

U međuvremenu, stvorili su prototip snažnih balada pjesmom "Dream On". Sposobnost Aerosmitha da jednako dobro izvode i balade i rock skladbe ono je što ih je učinilo toliko popularnima sredinom 70-ih kada su nanizali gomilu zlatnih i platinastih albuma.

Početkom 80-ih broj fanova naglo se smanjio kako su se članovi benda sve više odavali alkoholu i narkoticima. Bez obzira na to, njihova je karijera bila još daleko od svog kraja; krajem 80-ih Aerosmith je izveo jedan od najvećih povrataka u povijesti rock glazbe, zauzevši prva mjesta na top-listama i tako izjednačio, ako ne i premašio popularnost stečenu albumima 70-ih.

Grupa Aerosmitha osnovana je 1970., kad je pjevač i bubnjar Steven Tyler susreo gitarista Joea Perrya i odlučilo oformiti trio zajedno s basistom Tomom Hamiltonom. Grupa je uskoro postala kvartet i u međuvremenu promijenila nekoliko članova, a čitav se bend krajem 1970. preselio u Boston. Nakon dvije godine sviranja po klubovima, napokon im je pošlo za rukom naći izdavača koji će stati iza njih, te su sklopili ugovor s Columbia Records i započeli snimanje prvog albuma.

Debitantski album nazvan imenom grupe pušten je u prodaju u jesen 1973. "Dream On" izdan je kao njihov prvi single, a ubrzo je postao i manji hit. Slijedeće je godine bend nastupao kao predgrupa na koncertima Kinksa, Mahavishnu Orchestra, Sha Na Na i Mott the Hoople. Učinci te turneje bili su vidljivi već na njihovom drugom albumu, "Get Your Wings" koji se na ljestvicama ukupno održao 86 tjedana. Ipak, tek je treći album Aerosmitha pod nazivom "Toys in the Attic" (1975.), predstavljao njihov pravi proboj u komercijalnom smislu. Stihovi Stevena Tylera bili su prepuni dvosmislenosti i inteligentnog humora, što ih je razlikovalo od teškog, nezgrapnog rocka njihovog vremena. "Toys in the Attic" zarobio je srž glazbe novostvorenog Aerosmitha.

"Walk This Way", zadnji single s tog albuma, izašao je otprilike u isto vrijeme kao i njihov sljedeći album "Rocks" koji je, iako nije ponovio uspjeh prethodnog, dosegao platinastu nakladu. Početkom 1977. Aerosmith je uzeo stanku i pripremao materijal za svoj peti album "Draw the Line" koji je već polako pokazivao zasićenje.

"Bootleg" se pojavio krajem 1978. i također postao hit, kao i "Night in the Ruts" iz 1979. Iako je "Night in the Ruts" zabilježio zlatnu nakladu i uspeo se na 14. mjesto top liste, pokazao se kao najneuspješniji Aerosmithov album do tada.

Nova postava Aerosmitha snimila je 1982. "Rock in a Hard Place", najneuspješniji album u karijeri benda. Lutanja i borba s ovisnošću se nastavljaju sve do 1985., kada u izvornom sastavu objavljuju "Done with Mirrors". No, pravi je potez bio suradnja s Run DMC u obradi starog hita "Walk This Way" 1986. Ovaj je sing srušio žanrovske zidove između rapa i hip hopa te pripremio teren za veliki uspjeh albuma "Permanent Vacation" (1987.), koji je, zahvaljujući hitovima "Dude (Looks Like a Lady)", "Rag Doll" i "Angel", prodan u više od tri milijuna primjeraka.

Veliki povratak Aerosmitha na vrhove top lista još su pojačala sljedeća izdanja: "Pump" (1989.) i "Get A Grip" (1993.), a bend je postao stadionska atrakcija diljem svijeta. Uspješnih osam godina zaokružila je kompilacija "Big Ones" 1994.

Rad na slijedećem albumu, "Nine Lives", se malo odužio zbog problema s izdavačkom kućom, tako da je, kada je napokon izašao 1997., dočekan s velikim oduševljenjem. Ubrzo ga je pratio i live album "A Little South of Sanity", a nova studijska avantura pojavila se 2002. - "Just Push Play".

Najnoviji projekt "Honkin' On Bobo" u potpunosti je posvećen bluesu.



- 11:25 - Komentari (5) - Isprintaj - #

28.03.2006., utorak

The Doors

Američki psihodelični rock bend. Nastaju 1965., a prvi album izdaju 1967. godine. Muzika je mješavina bluesa, rocka i popa sve to umotano u psihodelični dim. Tekstovi su pod utjecajem Aldousa Huxleya, Williama Blakea od koga preuzima ideju da: "put prema pretjerivanju vodi do palače mudrosti-The road of excess leads to the palace of wisdom", Friedrich Nietzsche-a, francuskih simbolističkih pjesnika kao što su Baudelaire, Rimbaud od koga pruzimaju ideju "dugoročnog poremečaja osjetila da bi se prodrlo u nepoznato", a svoja osjetila remete pomoću psihoaktivnih droga i alkohola. Ime "The Doors" predstavljaju vrata koja otvaraju to nepoznato, što preuzimaju od W. Blake-a i Huxley-a koji u svojoj knjizi "Vrata percepcije" testira djelovanje meskalina i zaključuje da droga otvara ventil u mozgu. Taj ventil filtrira podatke koje primamo percepcijom te nas prisiljava da stvarnost promatramo "utilitarno", odnosno promatramo predmete na način na koji su nam evolutivno korisni, dok pod utjecajem psihoaktivnih droga ventil se otvara i propušta sve podatke stoga počinjemo percipirati predmete onakve kakvi jesu sami po sebi. Huxley kao uvod u navedenu knjigu koristi sljedeći citat iz pjesme "The Marriage of Heaven and Hell" Williama Blakea: " Ako se vrata percepcije pročiste, sve će pred čovjekom biti kakvo jest, beskrajno."

Sve albumi grupe "The Doors" je izdala izdavačka kuća "Electra" koja je osim Doorsa izdavala sastave "MC 5", "The Stooges", "Television"...Za vrijeme Doorsa to je bila mala diskografska kuća, dok je danas "Electra" jedna od najbogatijih.

Nakon Morrisonove smrti
Pjevač Jim Morrison umire 1971. u Parizu. Nakon njegove smrti bend izdaje još dva albuma "Other voices" i "Full circle". Gitarist Robby Krieger je pokušao napraviti projekt sa Iggy Pop-om, pa se proširila glasina da će Iggy Pop biti novi pjevač Doorsa, međutim izgleda da je Iggy u to vrijeme bio previše navučen na heroin da bi bio sposoban nositi se sa ulogom zamjene za Morrisona. Doorsi ponovno izdaju još jedan album s Morrisonom na vokalu, tako što su naknadno nasnimili muziku na njegove stare snimke recitiranja poezije sa zbirke "An American prayer", te 1978. izlazi istoimeni album. Danas su Krieger i Manzarek zajedno sa Ian Asbury-em bivšim pjevačem grupe The Cult ponovno počeli svirati pjesme The Doorsa. Kako se bubnjar John Densmor nije slagao s tim da oni nastupaju pod imenom The Doors, sada Manzarek, Krieger i Asbury sviraju pod imenom Riders on the storm. Osim što se protivio obnavljanju Doorsa John Densmore je žestoki protivnik komercijalizacije rocka u smislu prodavanja skladbi za reklamne spotove velikih korporacija.

- 09:11 - Komentari (2) - Isprintaj - #

13.02.2006., ponedjeljak

Kiss

Kiss je grupa koja je promijenila glazbenu kartu svijeta u vrlo kratkom roku, premda joj u početku karijere nitko nije davao niti miligram šanse za bilo kakav, makar i minimalan uspjeh. Međutim, desilo se upravo suprotno. Nadmašivši u kratkom roku pionire glam rocka, New York Dollse i Alicea Coopera, na čijim su idejama dijelom i izrasli, Kiss je objavio nekoliko ploča koje su još i dan danas apsolutni klasici, ne samo rocka, nego i kompletne glazbene scene.
Iako su visoku kvalitativnu razinu održali tek 5 – 6 godina, to je bilo dovoljno da postanu jedan od najvećih bendova svih vremena, sa najodanijom vojskom obožavatelja. Otkrijte Kiss misterij. Jer kao što je jednom rekao Gene Simmons; ovo sve što ćete čitati o njima nije legenda nego – istina.

Zamislite da već dobro oznojeni sjedite u studiju Milijunaša, a rješavanje životne egzistencije u vidu mogućeg osvajanja milijun kuna, ili možda još bolje dolara, ovisi o ovom pitanju: Chaim Witz, Stanley Eisen, Peter Criscoula i Paul Frehley, prava su imena članova jedne od ovih skupina: a) Quiet Riot b) Metallica c) Pantera d) Kiss. Pretpostavimo da ne znate ili niste sigurni u točan odgovor, i koristite džoker zovi, a na telefonskoj liniji vaš prijatelj, stari rocker. On bez razmišljanja odgovara kako se ovdje u stvari radi o Geneu Simmonsu, Paulu Stanleyju, Peteru Crissu i Ace Frehleyu iz grupe Kiss. Slijedi neizbježno pitanje: "Jesi li siguran?", i odgovor koji glasi: "Da, siguran sam da su navedena četvorka originalni članovi Kissa." Nakon toga dajete isti odgovor, odnosno d), pokupite brdo love, i prvo što radite, odlazite u najbliži CD shop i kupujete sve majice, jakne, slike, bedževe, našitke, ploče, kasete, CD-e i DVD-e od Kissa, naravno, ako to sve nađete na istom mjestu. I onda se probudite.
No, vratimo se mi radije u stvarnost i otputujmo vremenskim strojem četrdesetak, ili nešto manje godina unazad. Trenutno se nalazimo u New Yorku, druga je polovica šezdesetih godina 20. stoljeća, i zajedno smo s Amerom Paulom Stanleyem i Izraelcem Geneom Simmonsom, koji se iz rodnog Izraela kao devetogodišnjak doselio u New York 1958. godine. Ubrzo nakon međusobnog upoznavanja, s određenim muzičkim iskustvom uglavnom stečenim u široj javnosti nepoznatim bendovima, njih dvojica 1968. godine osnivaju grupu Wicked Lester, s kojom bezuspješno pokušavaju ući u glazbenu orbitu. Čak su i snimili jedan cijeli album, no on nije uspio biti objavljen. Nakon nekoliko godina uzaludnog traganja za muzičkim identitetom, oni raspuštaju bend, i 1973. godine odluče započeti ponovno, te pozivaju u pomoć bubnjara Petera Crissa i gitaristu Ace Frehleyja i kreću u avanturu lude vožnje muzičkim toboganom, niti ne sluteći da su upravo tada otvorili jednu od najvećih stranica cjelokupne, ne samo glazbene, već povijesti čovječanstva.
Paul Stanley daje grupi ime, Ace Frehley osmišljava logo, i ludnica je mogla početi. Želeći stvoriti dotad neviđenu glazbenu atrakciju, četvorica momaka s njujorških ulica nabacuju make – up, i pod maskama uzimaju alter ego, izražavajući time svoju drugu osobnost i skrivene želje. Tako Paul postaje 'Star Lover', Gene 'Demon Lizard', Ace 'Space Man', a Peter 'Cat Man'. U uvodnom dijelu karijere mnogi su ih izbjegavali slušati, a naročito gledati, etiketirajući ih kao 'opasan bend, nazivavši ih i 'monstrumima rocka'.
U tom početnom periodu, nisu baš imali prevelikog uspjeha, premda su 'opasni' bili samo po izgledu, obzirom da su pjevali o realnim stvarima poput ljubavi, slobodoumnosti, traženja istine ili ostvarivanja najskrivenijih snova. Prvi pravi koncert Kissovci održavaju krajem 1973. godine u New Yorku, u Academy Of Music, i to kao predgrupa Blue Oyster Cultu. Usput rečeno, samo dvije godine kasnije, na koncertu u Nassau Colisseumu, ova su dva benda zamijenili uloge, tada je Kiss bio glavni. Nakon još nekoliko zapaženijih svirki, odrađenih uglavnom po njujorškim noćnim klubovima, događa se najbitnija stvar u njihovoj cjelokupnoj karijeri.

Za njih je čuo, vidio ih, i na kraju pozvao na televiziju, u ono vrijeme jedan od najpoznatijih TV – producenata Bill Auocin. Nakon tri nastupa na američkoj dalekovidnici i dvotjedne suradnje, Bill ih preko njihova menadžera upoznaje sa Neilom Vogarthom, vlasnikom mlade izdavačke kuće Casablanca, kojoj je po procjeni bossova, upravo takav band bio nasušna potreba. Ugovor je odmah potpisan, i Kiss postaje prvi bend na tom labelu.
Ubrzo, travnja 1974., izdaju i prvu ploču, naziva "Kiss", na kojoj predstavljaju kombinaciju čvrstog hard rocka i rock'n'rolla šezdesetih, te odmah postaju idoli milijunima rockera širom svijeta. Što zbog kvalitetne glazbe, što zbog ekscentričnih i provokativnih nastupa, a što i poradi izgleda, ubrzo su u drugi plan potisnuli dotadašnje zvijezde tzv. 'USA glam shock rocka', Alice Coopera i New York Dollse. Debi odmah donosi zlatni tiraž, plasira se na 87. mjesto U.S. chartsa, a uz ostale, vodeći hitovi su pjesme "100 000 Years" i "Black Diamond". Obzirom da imaju hrpetinu otprije spremnog materijala, iste, 1974. godine u mjesecu studenom, izdaju drugu ploču, "Hotter Than Hell", koja također dostiže zlatni tiraž.
Slijedeća godina, 1975., i nova ploča imena "Dressed To Kill", kojom samo potvrđuju i učvršćuju svoj status super zvijezda onog, ali i najavljuju da će to biti i u nadolazećim vremenima. Na toj se ploči nalazi njihov najveći hit svih vremena, neuništivi "Rock 'n' roll All Nite". Prve tri ploče prodavale su se polako, ali sigurno, i bez obzira što je u ono vrijeme bilo, uz gore imenovane, još kvalitetnih izvođača, postalo je jasno da je Kiss nešto sasvim drugo, nešto ćemu treba posvetiti pravu pozornost.
Te godine Kissovci su na velikoj turneji koju obilježavaju spektakularni scenski nastupi, na kojima dominiraju vrhunski vatrometi i glamurozna rasvjeta, a dodatne su atrakcije Geneovo riganje vatre (za čijeg si je uvježbavanja u nekoliko navrata uspio i spaliti kosu) i krvi, uz njegov zaštitni znak, jezične akrobacije, zatim Aceove plamteće Les Paul gitare iz kojih lansira svjetleće rakete, Peterovi setovi bubnjeva koji se uzdižu nad stageom i publikom, a koncerti su često znali završavati Paulovim razbijanjem gitara. U tim su si trenucima sve to mogli priuštiti, obzirom da im je moć bankovnih računa rasla paralelno sa svezemaljskom popularnošću. U tom ozračenju izdaju dvostruku live ploču "Alive, koja je u mnogim kasnijim anketama proglašena za najbolji živi album u povijesti rocka. Usput rečeno, plasirala se na 9. mjesto USA Top 20 albuma, a legendarni "Rock 'n' roll All Nite", dogurao je do 12. pozicije singlova. To su bili neviđeni uspjesi jednog benda kojemu je na početku karijere samo šačica rijetkih optimista predviđala svijetlu budućnost.
Godina 1976. donosi ploču "Destroyer", prvu koja je dosegla platinasti tiraž, s najvećim hitom, Crissovom power baladom "Beth", koju je napisao i otpjevao za svoju ženu. Uz tu je pjesmu vezana i jedna zanimljivost. Ona je, naime, stavljena na B side singla kao 'otpadak', iz jednostavnog razloga što su singl ploče uz A, sadržavale i B stranu, i nešto se moralo naći i na njoj. Ali, dešava se nešto potpuno neočekivano. "Beth" postaje veliki hit i njihov prvi singl koji je ušao u Top 10, proboravivši jedno vrijeme na 7. mjestu američke Top ljestvice. Ta je ploča zanimljiva i po tome što se po prvi puta u ulozi producenta našao Bob Ezrin, koji je pjesmama poput "Detroit Rock City", "God Of Thunder", "Do You Love Me", a i cijeloj ploči podignuo kvalitetu sounda na daleko viši nivo u odnosu na dotadašnji. Te godine objavljuju, po mnogima nepotrebnu "Rock 'n roll Over" ploču, no njihovu slavu ništa nije moglo zasjeniti, pa tako niti jedan 'obični' album, izdan reda radi, ili 'ko zna iz kojeg drugog razloga. Ali zato nije bilo razloga da i on ne bude prodan u platinastoj tiraži.

Slijedeće, 1977. godine, Kiss izdaje još jednu u nizu odličnih ploča, "Love Gun", prodanu također, poput prethodnih, u platinastoj nakladi, a na njoj kao vokalni solista debitira Ace Frehley. Ploču proslavljaju, uz druge, pjesme "I Stole Your Love", "Shock Me" i "Love Gun". Uz tu je godinu vezana još jedna zanimljivost. Nakon proslave izlaska prvog broja njihovog stripa "Marble, sva četvorica pohranili su vlastitu krv u spremnik tinte u tiskari gdje je otisnut prvi broj stripa. Poučeni ugodnim iskustvom izdavanja live albuma, i te su godine snimke s ništa manje spektakularne "Love Gun – Alive II turneje, odlučili trajno pohraniti u LP formatu. Izlazak "Alive II" ploče u studenom mjesecu, opet je bio pun pogodak, jer je svijet tada bio i više nego lud za Kissovcima, i to je to trebalo maksimalno iskoristiti.
Ona je uz pjesme snimljene na koncertima tijekom turneje, sve od reda hitove, sadržavao i pet novih stvari. U to je vrijeme Kissmanija zahvatila gotovo cijelu kuglu zemaljsku, i gdje god bi se pojavili, dočekivani su poput Bogova. Osim toga, mogli su se kupiti Kiss fliperi, školski pribori, originalne šminke, razne igrice, a prodavale su se i Kiss lutke, bilo pojedinačno ili u kompletu, što je bio dokaz totalne Kissoludnice. 1977. godine snimljen je i film, "Kiss protiv fantoma u parku, s članovima grupe u glavnim ulogama pozitivaca. U to su se vrijeme za snimke Kissovaca bez maski nudila cijela bogatstva, tako da je svaki član imao osobnog tjelohranitelja, koji ga je štitio od fotoreportera, papparazza, fanova, ali i svih ostalih znatiželjnika s foto aparatima.
Popularnost je dosegla točku usijanja s koje više nije bilo povratka. Barem se tada tako mislilo. Naredne godine, svaki je član grupe izdao solo ploču, s logom grupe u uglu, i naravno svojim imenom, od kojih najbolje prolazi Geneova, plasiravši se na 22. mjesto USA albuma, ali i ostali polučuju lijep uspjeh svojim solo radovima, prodavši se u platinastom tiražu. Iako su sva četvorica gotovo uglas govorili da izdavanje solo albuma nije najava razlaza, u stvarnosti baš i nije bilo tako. Svi u i oko grupe znali su da se ne događa ništa dobro, jer ekipa ne diše zajedno kao jedan, što je u prijašnjim godinama bio slučaj. Golemo bogatstvo, na čije blagodati i privilegije niti oni nisu bili imuni, počelo je uzimati svoj danak. Alkohol, droga, tulumarenja, brojne ljubavne veze (među poznatijima je ona između Genea i 'plastične' pjevačice Cher), za posljedicu su imali stavljanje obveza u bendu na drugo ili čak treće mjesto.
Ništa čudno, novac ionako ima samo jedan osnovni smisao, a on leži u tome da se troši dok ga ima. A kako su Kissovci ga imali više nego su ikad mogli sanjati, maksimalno su uživali u njegovim čarima. I to u svim mogućim i nemogućim, potrebnim i nepotrebnim. "Dynasty ploča iz 1979. godine, sounda bitno drukčijeg od ranijih radova, snimana je i objavljena u problematičnim odnosima, ali je i ona uspjela dosegnuti platinasti tiraž, ponajviše zahvaljujući super velikom disco hitu "I Was Made For Lovin' You". Ubrzo nakon toga, desilo se ono što se nagađalo, ali i na neki način očekivalo; prvi odlazak jednog od originalnih članova.

Posadu prvi napušta Peter Criss, opredjelivši se za solo karijeru, a na njegovo mjesto, kao session bubnjar za potrebe snimanja "Unmasked" iz 1980. godine, uskače Anton Fig. Loša ploča, prolazi isto tako, i to ne samo radi kvalitete bitno promijenjenog, mekšeg zvuka, već i stoga što su fanovi, a i svi ostali, Crissovim odlaskom dobili potvrdu onoga što su naslućivali unazad dvije godine; da će doći do razlaza originalnih članova, a njihovu pojedinačnu karizmu nitko, bez obzira na možebitnu kvalitetu nije mogao naslijediti. Promjena sounda na zadnje dvije ploče na neki se način mogla protumačiti i kao kreativni zamor svih članova grupe.
Stalnog bubnjara pronašli su u liku Erica Carra, s kojim 1981. godine snimaju "Music From The Elder uz nanovo izmijenjen stil. Ploča je zamišljena kao rock – opera, uz kombinaciju rocka i epsko orkestralnih elemenata, a u njezinom je snimanju sudjelovao orkestar sa cijelim pjevačkim zborom. Usprkos velikom trudu, ta ploča nije postigla neki osobit uspjeh. Upravo suprotno, prva je u dotadašnjoj povijesti Kissa, koja je prodana u nakladi manjoj od 500 000 kopija. Nakon toga slijedi odlazak još jednog originalnog člana. Grupu napušta Ace Frehley, i to u vrijeme snimanja ploče "Creatures Of The Night", koja u konačnici izlazi 1982. godine, a novi se gitarista zove Vinnie Vincent. Ona uz pomalo izmijenjeni, metalniji stil, dijelom vraća slavu ozbiljno posrnuloj grupi, i prodaje se brzo u zlatnom tiražu, a usput rečeno, uvrštava se na 45. mjesto Top liste USA albuma.
Slijedeća godina, 1983., donosi ploču "Lick It Up", koja je ponudila ono za čime svijet žudi deset godina, vidjeti Kissovce bez make-upa. Šminka ionako više nije imala smisla, obzirom da je originalna postava prepolovljena. Novi, nenašminkani izgled bio je, uz pristojnu kvalitetu zvuka koji je prvenstveno usmjeren prema heavy metal fanovima, glavni adut te ploče, i nakon četiri godine, Kiss je opet 'platinasti'. Naredna, 1984. godina donosi još jednu novu ploču, naslova "Animalize", na kojoj je predstavljen novi gitarista, Mark St. John. Ta ploča, ponajviše zahvaljujući hit singlu "Heaven's On Fire", također dostiže platinasti tiraž.
Kao po nekom pravilu, novi se gitarista nije dugo zadržao, te je za potrebe slijedećeg studijskog ostvarenja "Asylum, objavljenog 1985. godine, potražena pomoć Brucea Kullicka. Ta ploča nije donijela ništa posebnog, ali je uspjela grupu održati pri vrhu, i dokazati da je publika definitivno prihvatila novi, metalnije orijentirani Kiss zvuk, ali i njihov 'new look'. Tada slijedi prva dvogodišnja pauza između dva albuma, i 1987. godine izlazi "Crazy Night", sa superuspješnim singlom "Crazy, Crazy Night", koji se skrasio na četvrtom mjestu singlova. Za tadašnji ugled, bitno manji nego pred desetak godina, bio je to ogroman uspjeh.
Best 0f "Smashes, Thrashes & Hits", objavljen 1988. godine, uz najveće uspješnice donosi i dvije nove pjesme: "Let's Put The X In Sex» i "(You Make Me) Rock Hard". Poput prethodna dvije, i ta se ploča prodaje u platinastoj nakladi. Tradicionalno kratka, jednogodišnja pauza, na red dolazi 1989. godina, i ploča "Hot In The Shade", s kojom počinje višegodišnje tmurnije razdoblje; prva je nakon sedam godina, koja se uspjela distribuirati u (samo) zlatnoj tiraži. Trogodišnja kreativna pauza bila je nešto što se neizbježno moralo dogoditi, jer popularnost je opet počela naglo opadati. Ona je, osim puke potrebe, većim djelom uvjetovana i stravičnim otkrićem. Bubnjaru Ericu Carru je početkom 1990. godine dijagnosticirano da boluje od raka. Opaku bolest nije nažalost uspio pobijediti, i njegov je život ugašen u studenom 1991. godine. Bila mu je tek 41 godina.

Uz taj tragičan događaj, početak devedestih obilježio je i jedan bolji. Ponovno je dogovorena suradnja s njihovim 'starim' producentom iz najuspješnije ere, Bobom Ezrinom i ona je realizirana na ploči "Revenge", 1992. godine. Osim činjenice da je za bubnjevima novi čovjek, Eric Singer, te da je u sjećanje na Carra, kao posebni track, objavljen drum solo, imenom "Carr Jam 1981", to ostvarenje nije donijelo ništa novo niti previše posebno. 'Živa' ploča "Alive III" svjetlo dana ugledava 1993. godine, a njime se htjelo napraviti nešto što bi publiku opet podiglo na noge, po uzoru na live uspješnice iz sedamdesetih godina. No, taj pokušaj i nije bio baš neki pogodak. Turneje s kojih su skinute snimke nisu bile niti tako velike, niti spektakularne, a ni posjećene poput onih iz sedamdesetih, i ovaj je album unaprijed bio osuđen na propast. Šteta, jer ipak se radilo o vrlo dobrom uradku, pomalo nepošteno obezvrijeđenom i zapostavljenom.
Dobrodošli tribute "Kiss My Ass" izlazi 1994. godine, a klasike izvode, među ostalima, Garth Brooks, Nirvana, Lenny Kravitz, Anthrax, Extreme, Die Arzte i još neki glazbenici. Taj tribute ujedno označava kraj jedne ere Kissa, u kojoj je bilo najbitnije da se bend stabilizirao, i usprkos svim zlobnim najavama, ostao u, ili barem pri vrhu. Ere koja ima svojih vrijednosti, premda su joj mnogi štošta spočitavali. Od neoriginalnosti, pa sve do pitanja da li je imalo smisla nastaviti bez maski. Jedno ipak valja istaknuti; Kiss osamdesetih i devedesetih, poput onog iz sedamdesetih, spada u sam vrh glazbeno-rockerskog show biznisa, a najveći dokaz koji potkrepljuje tu tezu leži u veličini jedne od najbrojnijih vojski fanova, i dalje neuništivoj Kiss Army, koja je i u tim godinama slijepo slijedila svoje idole.
Mi idemo dalje u 1995. godinu, kada tzv. 'Kiss konvencija', na kojoj svi zainteresirani mogu izbliza vidjeti originalne instrumente i kostime s nastupa originalne postave, putuje Amerikom. Na konvenciju originalni članovi grupe dovode svoju, sada već odraslu djecu, da vide čime su im se u mladosti bavili očevi. Zanimljivost te konvencije su i prava vjenčanja u Kiss stilu, uz imitaciju njihovog originalnog make – upa na licima mladenaca. Tada je polako postajalo jasno da se u 'slučaju Kiss' počelo nešto ozbiljno dešavati. To nešto se i dogodilo 09.08.1995. godine, na "Kiss MTV Unplagged", kada se u SonyJevom studiju u izvedbi posljednje četiri pjesme – klasika, pojavljuju Peter i Ace, te legendarna četvorka, pred više nego zaprepaštenom, ali i oduševljenom publikom nastupa zajedno nakon više od petnaest godina. Poslije tog nastupa, shvativši da je magija još uvijek tu, pada odluka na 'maskirani povratak', nastavljajući tamo gdje se nekad stalo – na vrhu. S tog je nastupa objavljena ploča "Kiss MTV Unplagged".
Pripreme za povratak u vidu glazbenih proba krenule su početkom 1996. godine u malom Hollywoodskom studiju, koji se nalazi u skromnijem dijelu grada, jer u tim trenucima, kako su sami rekli, nisu željeli preveliki publicitet prije same službene objave povratka. I onda, 16.04.1996. godine, dan kao i svaki drugi, koji to ipak nije bio. Naime, tog je dana na američkom nosaču aviona USS Intrepid održana tiskovna konferencija, prenošena u 58 zemalja, na kojoj su se Kissovci pojavili u originalnom izdanju, i objavili vijest koja je zgranula cijeli svijet: "Nakon sedamnaest godina uskrsnuo je Kiss". Tada Gene Simmons izjavljuje zabezeknutim gledateljima, aludirajući posebno na one koji ih nikad nisu htjeli ili mogli vidjeti: "Sve što ste čuli o nama, nije legenda, nego istina". I bila je to prokleto točna konstatacija.

Odmah je najavljena velika svjetska povratnička turneja nepoznatih razmjera i trajanja, a ono što se odmah znalo, bio je datum i mjesto početka: Detroit, stadion Tiger, 28.06.1996. Za cijelu turneju izabrali su stage i kostime s "Love Gun - Alive II" turneje, što je zajedno s onda modernom tehnologijom, plus ozvučenje, te video i scenskim efektima, vrijedilo oko sedam milijuna dolara. Kada tome dodamo pirotehniku pripremljenu za turneju, kojom se bez problema moglo dići u zrak desetak većih gradskih četvrti, zatim mnogobrojno osoblje, koje je na petnaest kamiona i šest autobusa selilo show iz grada u grad, zatim četiri ogromne, šesnaest metarske lutke, po jedna svakog člana grupe, odmah je postalo jasno što se može očekivati u nastavku sage zvane Kiss. Samo super - spektakli, ništa manje od toga. U međuvremenu, prvi našminkani scenski nastup nakon sedamnaest godina, imali su na dodjeli glazbene nagrade Grammy, kada su sa Shakurom Tupacom dodijelili jednu nagradu.
Neposredno pred početak turneje, napravili su promo koncert za radijsku postaju Kroq uz nazočnost osamnaest tisuća najbližih (?) prijatelja. A onda je krenulo prema najavi. Prvi koncert, održan u Detroitu, odmah pokazuje kako su strahovi od neuspješnog reuniona bili totalno neopravdani. Naime, trideset i osam tisuća sjedećih i isto toliko stajaćih mjesta rasprodano je za četrdeset i sedam minuta, uz cijenu karte za prvi red koja je dostigla vrijednost od 7 000 dolara. Regularna cijena, ne 'na crno'. Takav interes publike za njihove live nastupe pratio ih je tijekom svih američkih nastupa. Nakon osamnaest odsviranih, vraćaju se poslije mnogo vremena u rodni grad, i održavaju četiri uzastopna, također rasprodana, koncerta u Madison Square Gardenu.
Ali, osim lijepih, u tom dijelu američke turneje desili su se i neki nemili događaji. Poput onog u južnjačkom gradu Tupelou u državi Mississippi, inače rodnom gradu Elvisa PresleyJa, koji se desio 13.09.1996. godine, kada je skupina gradskih 'dušebrižnika' pokušala spriječiti održavanje koncerta, optuživši grupu da ima zle namjere, a usput govoreći da se plaše za dobrobit svojih, valjda čednih, djevojaka. Naravno da su takve reakcije po običaju proizvele kontraefekt, i posjeta koncertu bila je daleko iznad očekivanja. Pregazivši Ameriku, odlaze u Europu, gdje uz ostalo, nastupaju kao headlineri na "Monsters Of Rock" festivalu u Castle Donningtonu pred 55 000 ljudi. Zatim pokoravaju Australiju, Afriku, Južnu Ameriku, a na Staru godinu, 31.12.1996., pred milijunskim TV auditorijem nastupaju na Time Squareu u New Yorku, dočekavši svirkom uživo, zajedno s tisućama ljudi novu, 1997. godinu. Odmah u siječnju odlaze u Japan, gdje je sve po starom. Spektakl do spektakla, ponavljanje koncerata zbog iznimnog interesa, a tamo su čak snimili reklamu za potrebe jedne, očito bogate, slastičarnice. Nakon toga slijedi povratak u domovinu, i u 'Turneji izgubljenih gradova', obuhvaćaju gradove koji nisu došli na red u prvom dijelu turneje.
Polovinom 1997. ponovno dolaze u Europu, a najbliže nama, sviraju 04.06.1997. godine u Beogradu, te nešto kasnije u Budimpešti. Nakon što su glazbeno uništili 'Stari kontinent', završni nastup u Europi, ali i na cijeloj, kako su je nazvali 'Povratničkoj turneji', održavaju 05.07.1997. u Londonu, koji je, uz drugo, ostao upamćen i po Paulovoj poruci Londončanima, upućenoj prije samog početka koncerta: "Nismo ni mislili otići kući, a da vas ne vidimo". Tijekom turneje koja je trajalo malo više od godine dana, održali su preko 200 koncerata, kojima je nazočilo oko 3 milijuna ljudi. Impozantno.
U međuvremenu je izašala nova studijska ploča "Carnival Of Souls", koja je snimljena u zadnjoj postavi prije Aceovog i Peterovog povratka, i donijela malo toga vrijedno spomena. Uglavnom vezano uz statistike. Nakon kraja turneje i kratkog, ali slatkog i dobrodošlog odmora, bio je red da se izda i povratnički album. To se ubrzo i dešava, te 1998. godina i mjesec rujan, donosi, za sada posljednji, studijski album "Psycho Circus", vrlo dobro hard 'n' heavy ostvarenje, nastalo kao kontinuitet dobrih odnosa unutar benda, otkako su se ponovno okupili. Nakon toga slijedi "Psycho Circus" turneja, na kojoj, nakon devetnaest godina, prvi puta promoviraju novi studijski album.

Turneje održavaju 1999. i 2000. godine, ali se odnosi opet zaoštravaju, što za posljedicu ima drugi Peterov odlazak iz grupe, i to početkom 2001., usred japansko – australske turneje, a mijenja ga Eric Singer. Trzavice su sve češće, i novi je kraj, nažalost bio sve izvjesniji. Stvar dodatno zakomplicira Gene, kontroverznim intervjuom, u kojem je kritizirao neke stvari koje rade ostali članovi benda, ali i neki iz Kiss teama, i to je, uz promociju njegove autobiografije, bila kap koja je prelila čašu, te 2002. godine odlazi i Ace. Osim hrpetine međusobnih okrivljavanja, prošla je godina, uz sve ostalo, donijela i još jedan, ovoga puta dobrodošao "The Very Best Of Kiss". Ali, novostima i iznenađenjima, bar što se tiče Kissa, nikad kraja. Na Aceovo mjesto dolazi Tommy Thayer, vraća se Criss, i u toj postavi grupa 28. veljače 2003. godine, u Telstra Domeu u Melbourneu, svira koncert sa The Melbourne Symphonyc Orchestra. Taj je koncert, pod nazivom "Kiss Symphony: Alive IV", objavljen na dva CD-a i DVD-u, a objavio ga je Sanctuary Records.
Nakon toga uslijedio je "World Domination Tour", koji se protegnuo i u 2004. godinu, na kojeg se nadovezao "Rock The Nation Tour". Zanimljivosti uz ovaj bend nastavljaju se nesmanjenom žestinom. Još jedan Kiss tribute album objavljen je 2004. godine pod nazivom "Spin The Bottle", na kojem su njihove najbolje pjesme izvodili velikani poput Dee Snidera iz Twisted Sister, Lemmy iz Motorheada, Phil Lewis (L.A. Guns) Mark Slaughter (Slaughter, Winger), Tommy Shaw (Helmet), Doug Pinnick (King's X) ili Chris Jericho (WWF, Fozzy).
Ova godina također protiče u više-manje radnoj atmosferi. U grupu se, nakon Crissovog ponovnog odlaska definitivno vraća Eric Singer, a upravo on će biti bubnjar na ljetnoj turneji Alicea Coopera. Gene Simmons je svoju objavio, dok Paul Stanley sprema novu solo ploču. Najavljena je i nova svjetska turneja, a norveški fanovi odabrali su pjesme po njihovom izboru za ploču "Gods Of Thunder – A Norvegian Tribute To Kiss". Ona će izaći početkom rujna, točnije 5., dok će 10. rujna biti održan Gods Of Thunder Festival & Kiss Expo u Sentrum Scene u Oslu. Organizator ovih događanja je Kiss Norway Army, svirat će se Kissove pjesme, uz naravno, sve popratne događaje koji su obilježili cjelokupnu karijeru ove grupe. Definitivno, uz Kiss nikad nije, i neće biti dosadno.
Iako ne znamo točno kako će se dalje odvijati situacija s grupom, bar što se tiče izvorne postave, odnosno hoće li opet prebroditi nesuglasice i možda se ponovno okupiti, ili su one postale nepremostive, što bi ovoga puta moglo označiti definitivan kraj priče, sigurno znamo da pred sjajem Kissovih maski, ove današnje, iako novije i modernije, izgledaju jadno, bijedno i izblijedelo. Kiss je ipak nešto sasvim drugo. Kiss je svemir.


Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us


- 17:38 - Komentari (11) - Isprintaj - #

03.02.2006., petak

Black Sabbath

Kao jedan od prvih bendova koji su istinski definirali heavy metal, Black Sabbath se s pravom smatraju djedom tog muzičkog pravca. Sa svojim mračnim kompozicijama koje su zvučale kao da izviru iz samog pakla, Sabbath je uspio dignuti na noge kritičare i roditelje dok je u isto vrijeme nadahnuo cijelu generaciju muzičara sa svojim teškim rock gitarama i primjesom bluesa.
Članovi Black Sabbatha odrasli su u istoj četvrti radničkog grada Astona, kod Birminghama (Engleska), no njihovi odnosi u djetinjstvu su bili sve samo ne prijateljski. Mladog John Osbournea, poznatijeg pod imenom Ozzy Osbourne, često je terorizirao lokalni nasilnik Tony Iommi, dok je Terrance "Geezer" Butler bio društveni otpadnik s iznimnim interesom za crnu magiju i kultove. Odrastajući, razvili su zajedničku ljubav prema muzici. U početku su svirali u rivalskim bendovima no nakon njihovog brzog raspada uskoro su počeli, zajedno s bubnjarem Bill Wardom, svirati zajedno.

Godine 1967. osnovali su Polka Tulk s Osbourneom kao glavnim vokalom, Iommiem na gitari, Butlerom na basu, Wardom na bubnjevima, Jimmy Phillipsom na ritam gitari i saksofonistom Ackerom. Phillips i Acker su ubrzo izbačeni iz benda, a preostali kvartet se preimenovao u Earth Blues Company, skrativši nedugo potom ime u Earth. Svirajući žešći blues rock po nekolicini lokalnih klubova uspjeli su pridobiti malu skupinu obožavatelja.
Dvije godine kasnije, 1969., Iommi napušta Earth kako bi svirao s Jethro Tullom, no samo nekoliko mjeseci kasnije vraća se u svoj stari bend s potpuno novom zamisli. Zaintrigiran popularnošću horor filmova, točnije fenomenom da ljudi plaćaju kako bi bili prestrašeni, Iommi je odlučio pokušati stvoriti zastrašujuću muziku. Gonjeni Butlerovim interesom za crnu magiju, bend je sastavio nekoliko mračnih pjesama, među kojima su bile "Wicked World" i "Black Sabbath", a odmah potom su se preimenovali prema filmu Borisa Karloffa iz 1930-ih u Black Sabbath.
Čudnim preokretom sudbine, događaj koji je skoro upropastio obećavajucu karijeru benda znatno je pridonio njegovom jedinstvenom zvuku. Prije snimanja svog prvog albuma naslovljenog "Black Sabbath" 1970. godine, Iommi je ostao bez vrhova prstiju desne šake nakon nezgode u tvornici u kojoj je radio. Shvativši da je prebolno svirati tako gitaru, Iommi je napravio malene plastične kalupe i pričvrstio ih na osakaćene prste. Uz to je morao i naštimati gitaru na niže tonove kako bi žice bile labavije i zbog toga lakše za trzati. Rezultat svega je bio dubok, težak zvuk koji je zajedno s njegovim bluzerskim rifovima savršeno opisivao atmosferu koju su stvarale riječi pjesama. Većinu tih riječi napisao je Butler usredotočivši se prvenstveno na teme poput prirode zla, sotone, čarobnjaštva i rata.

"Black Sabbath" je izdan 1970. godine i debitirao je na Engleskim ljestvicama na ironičnom 13. mjestu. Samo godinu dana kasnije izdan je njegov sljedbenik pod nazivom "Paranoid". Neobična kombinacija Osbourneovog zavijajućeg vokala, Iommieve gitare, Butlerovog teškog basa i Wardovog psihotičnog bubnjanja odvela je album do velikog komercijalnog uspjeha zahvaljujući pogotovo klasičnim heavy metal hitovima poput "Black Sabbath", "War Pigs" i "Iron Man", no njihovi sotonistički stihovi navukli su gnjev raznih konzervativnih organizacija kao i većine roditelja. Iako su skoro svi članovi grupe bili katolici, Crkva Sotone prihvatila je Sabbathovu muziku pa su i oni sami bili smatrani sotonistima.
Njihov raskalašen način života, koji je prvenstveno uključivao uživanje u alkoholu i drogama, samo je pomogao u stvaranju negativne slike benda koji je polagano postajao najgora noćna mora milijuna roditelja diljem svijeta. Kasnije te godine izdali su album "Master Of Reality", još jedan uspješan proizvod s kojeg se isticala himna posvećena marihuani pod nazivom "Sweet Leaf", kao i hitovi "Into The Void" i "Children Of The Grave".
Posrtanje pred svakojakim porocima imalo je utjecaja na njihovu glazbu. "Vol. 4" koji je izdan 1972. godine, bio je najslabiji album dotad s nekoliko uspješnih skladbi, ali i dosta potpunih promašaja. U pjesmama više nisu veličali prednosti kanabisa već su prešli na opisivanje kokainskog ludila ("Snowblind") koje je polako preuzimalo sve članove Sabbatha. Suočeni s rastućim tenzijama unutar benda i problemima s menadžerima, Osbourne, Iommi, Butler i Ward vratili su se 1973. na ljestvice s vrlo dobrim petim albumom, "Sabbath Bloody Sabbath" koji je bio njihovo zadnje uspješno djelo.

"Sabotage" (1975.) je samo poslužio kao najava propadanja Sabbathove inovativnosti, dok je "Technical Ecstasy" (1976.) bio neuspješan izlet u vode elektronike i sinitisajzera. Međusobne napetosti obilježile su stvaranje njihovog osmog albuma kad su privatni problemi postali važniji od pisanja pjesama. Godinu dana nakon "Techincal Ecstasy" Ozzy napušta bend i na njegovo mjesto dolazi bivši pjevač Savoy Browna, Dave Walker, no samo na kratko. Ozzy se vraća 1978. kako bi snimio "Never Say Die!", ali naredne godine zauvijek napušta Sabbath kako bi započeo uspješnu solo karijeru.
Budućnost Black Sabbatha nije bila tako svijetla. Unajmivši bivšeg glavnog vokala Rainbowa, Ronnie James Dio, bend je napravio obećavajuci povratak s "Heaven And Hell" albumom (1980.), no nakon što se Dio oprostio s bendom dvije godine kasnije njegovo mjesto su preuzimali brojni pjevači poput Ian Gillana (Deep Purple), Glen Hughesa i Tony Martina. S izlaskom albuma "Seventh Star" (1986.), Butler i Bill Ward su napustili Black Sabbath dok je Iommi, kao jedini preostali član originalne postave, nastavio izdavati albume sve do sredine 90-tih.
Osboure, Iommi i Butler našli su se 1997. ponovno zajedno na pozornici na Ozzyjevoj Ozzfest turneji s bubnjarem Faith No Morea, Mike Brodinom koji je popunio Wardovo mjesto. U prosincu 1997., Ward se vratio za bubnjeve na koncertu održanom u njihovom rodnom gradu Birminghamu, što je bilo prvo okupljanje originalne postave u zadnjih 20 godina. Godinu dana kasnije izašao je "Reunion", live album snimljen prilikom tog koncerta nakon čega je stara četvorka odradila turneju po cijelome svijetu.


Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us
- 21:55 - Komentari (15) - Isprintaj - #

31.01.2006., utorak

Queens Of The Stone Age

Datum rođenja: 1998
Mjesto i država: Seattle, Kalifornija, SAD

Nastali na razvalinama kalifornijskih stoner-rock legendi Kyuss (izrazito utjecajan, kultni kalifornijski bend raspušten 1995.), Queens Of The Stone Age u početku su bili više neobavezni projekt nego bend čvrste formacije.

Gitarist i pjevač Josh Homme nakon raspada Kyussa karijeru je odlučio premjestiti u Seattle gdje je pronašao brojne štovatelje među vodećim grunge glazbenicima (Mark Lanegan - Screaming Trees, Matt Cameron - Soundgarden, Mike Johnson - Dinosaur Jr...). S njima je tijekom 1996. snimio i objavio nekoliko niskobudžetnih singlova pod nazivom Gamma Ray. Dvije godine kasnije, Homme odlučuje projektu dati ime Queens Of The Stone Age i pozvati kolegu iz Kyussa Alfreda Hernandeza da mu se priključi kao bubnjar.

Krajem 1998. nezavisna etiketa Loosegroove objavljuje album "Queens Of The Stone Age", a postavu zaokružuju još jedan Kyussovac Nick Oliveri na basu i Dave Catching na klavijaturama. Homme ni tada ne odustaje od brojnih usputnih suradnji (serija albuma "The Desert Sessions" snimljenih u neobaveznim formacijama s članovima Soundgardena, Fu-Manchu i Monster Magnet), ali se situacija bitno mijenja nakon objavljivanja drugog albuma QOTSA "R" (ili "Rated R", kako je poznatiji u Europi), sredinom 2000. Uspjesi singlova "Feel Good Hit Of The Summer" i "Lost Art Of Keeping A Secret", te jaka podrška britanskih medija ("R" je odnio laskavu titulu albuma godine po izboru NME-a), pretvorili su Queens Of The Stone Age u globalnu rock atrakciju. Postava benda se opet promijenila nakon izlaska albuma (Hernandeza je zamijenio Gene Troutmann, otišao je i Dave Catching), potvrđujući ključnu ulogu nezamjenjivih Hommea i Oliverija.

Nakon što se na nekoliko koncerata tijekom 2001. pridružio Queensima na sceni, bivši bubnjar Nirvane i vođa Foo Fightersa David Grohl odlučio je sudjelovati u snimanju albuma "Songs For The Deaf". Najnoviju postavu zaokružio je stari suradnik Mark Lanegan - QOTSA tako su dovršili svoj treći album, objavljen uz odlične kritike krajem kolovoza 2002.

U međuvremenu, uz Joshov rad na off projektima "Desert Sessions" i bendu Eagles Of Death Metal, Oliveri je otišao iz Queensa zbog neprilagođenosti karaktera i problema s alkoholom, drogama i inim rock supstancama, a bend je nakon lansiranja singla "Little Sister" objavio novi album "Lullabies To Paparlyze" koji će popratiti opsežnom svjetskom koncertnom turnejom.


- 23:42 - Komentari (7) - Isprintaj - #

29.01.2006., nedjelja

Queen

Datum rođenja: 1971.
Mjesto i država: London, Engleska

Malo je bendova koji ulaze u legendu i ostaju pamćeni desetljeće (a bit će i više) nakon zadnjeg snimljenog albuma, kao što je to Queen. Kritika ih nikada nije štedjela, no publika ih je naprosto obožavala, ponajviše zbog Freddie Mercurya. Grupa je bila posebna zbog kombinacije hard rocka, popa i disca, no i zbog mnogih drugih stvari, kao npr. Freddyeve ekscentričnost i biseksualnosti. Bend je tijekom dva desetljeća stvaranja glazbe bio više a ponekad i manje popularan, no stvorili su nekoliko besmrtnih pjesama kao"Bohemian Rhapsody", «We are the Champions», «Magic» i dr. Grupa se sastojala od Briana Maya, Rogera Taylora, Freddie Mercurya i John Deacona. Dečki su se okupili i oformili bend početkom sedamdesetih, no nisu se ozbiljnije bavili glazbom do 1973 godine kada kreću na prvu turneju s debitantskim albumom "Queen" koji je zapravo bio metal album i nije im donio mnogo uspjeha, no sve se mijenja izlaskom njihova slijedećeg albuma "Queen II" koji je postao hit u Velikoj Britaniji osvojivši top ljestvice. Bend kreće na američku turneju pokušavajući i tamo učiniti isto. 1974 godine objavljuju album "Sheer Heart Attack" (prvi singl bio je"Bohemian Rhapsody") koji je u to doba bio najambiciozniji i najskuplji rock album - ali se isplatio jer su se napokon probili i na Američko tržište. Slijedeći album "A Day at the Races" s singlom "Somebody to Love" postigao je skoro isti uspjeh, a Queenovci su se etabolirali kao super-zvijezde. Slijedećih pet godina nisu učinili grešku, svaki album im je prodan u platinastim nakladama. Svakako treba spomenuti album "News of the World" na kojem se nalaze pjesme "We Are the Champions" i "We Will Rock You". Vrhunac popularnosti doživjeli su početkom osamdesetih nakon objave albuma "The Game" koji je u legendu izbacio pjesme "Crazy Little Thing Called Love" i "Another One Bites the Dust", a nakon toga slijedi pad u popularnosti. Umorni Queenovci nisu dobro prošli sa sljedeća dva albuma "Hot Space" i "The Works", a nakon tih neuspjeha mijenjaju izdavača. Slijedećih su nekoliko godina uglavnom putovali svijetom na turnejama, sve dok 1985 godine nisu objavili album "A Kind of Magic" koji ih je nakratko ponovno vratio «među žive». Tek su 1991 godine ponovno privukli pažnju javnosi albumom "Innuendo", no nisu se aktivno bavili tim albumom, naime Freddie je već bio na uzmaku snaga boreći se s AIDS-om. 22.11.1991. Freddie je javno obznanio da boluje od AIDS-a a dva dana kasnije je umro. Slijdeće proljeće preostali članovi grupe organizirali su nezaboravni memorijalni koncert na stadionu Wembley, gdje su Freddieu u čast nastupile mnoge zvijezde današnjice.



- 19:50 - Komentari (11) - Isprintaj - #

24.01.2006., utorak

The Ramones

Datum rođenja: 1974
Mjesto i država: New York, SAD

The Ramones su prva grupa punk rocka. Prethodnici kao Stooges i New York Dolls postavili preduvjete i estetiku punka, a grupe koje su slijedile kao Sex Pistols bile su muzički izravnije, ali Ramonesi su kristalizirali ideološke okvire žanra. Režući rock ’n’ roll do same srži - četiri akorda, jednostavne i zarazne melodije, neodoljivo šašavi tekstovi - i sve to značajno ubrzavši, Ramonesi su stvorili zvuk koji vuče korijene iz rock ‘n’ rolla i popa ranih šezdesetih, a pri tome zvuči revolucionarno. Budući da je njihova pojava imala osim muzičkog i ideološki značaj, postali su predvodnici bujajuće njujorške punk rock scene. Njihovi suvremenici Patti Smith, Television, Talking Heads i Richard Hell bili su intelektualniji i umjetnički svjesniji, ali Ramones su pripadali tom krugu zbog načina na koji su preokrenuli naglavačke tadašnje uobičajene rock konvencije slaveći kič pop kulturu i stiliziranu jednostavnost. Prva četiri albuma Ramonesa kameni su temeljci punka i hardcorea za slijedeća dva desetljeća u kojima su i oni sami bili ključne figure, praktično se ne mijenjajući kroz sve to vrijeme. Osnovani 1974. godine u Forest Hillsu, dijelu njujorškog Queensa, započeli su kao trio (Joey - bubanj, vokal, Johnny - gitara i Dee Dee Ramone - bas), a Tommy Ramone je bio menadžer. Svi su nosili izlizane traperice i crne kožne jakne u počast rokerima iz pedesetih. Ubrzo je Joey prešao isključivo na vokal, a bubnjanje je preuzeo Tommy. Do kraja te godine postali su redovan band na programu kluba CBGB, stekli vjerno kult sljedbeništvo i inspirirali mnoge druge na osnivanje grupa sličnog pristupa. Njihovi nastupi trajali su svega dvadesetak minuta i predstavljali rafalnu paljbu do 2 minute dugih pjesama. 1975. potpisali su za Sire, a u proljeće 1976. objavljen je debut Ramones, koji je privukao pažnju kritike, ali nije bio naročito komercijalan. U ljeto te godine nastupili su u Britaniji gdje su postali presudan uticaj za cijelu generaciju novih bandova. Drugi album Leave Home objavljen krajem te godine, prošao je nezapaženo u Americi i postao hit u Britaniji. 1977. Tommya je na bubnjevima zamijenio Marky i objavljen je Rocket to Russia. Četvrti album Road to Ruin iz 1978. pokušaj je promjene zvuka sa korištenjem slatkastijeg zvuka i prvi je koji traje više od pola sata. Unatoč komercijalnijem zvuku album nije značajno proširio krug obožavatelja grupe. Isto vrijedi i za film Rock ‘N’ Roll High School u kojem su Ramones imali glavnu ulogu. Soundtrack tog filma i živi album It’s Alive jedina su njihova izdanja iz 1979. Slijedeći album End of the Century producirao je legendarni Phil Spector, doživio osrednje kritike i postigao najveći komercijalni uspjeh. Nasljednici Pleasant Dreams i Subterranean Jungle nisu postigli takav uspjeh, a i tvrdokorni fanovi su ih počeli napištatii zbog produciranijeg zvuka posljednjih ploča, koji je bio u suprotnosti sa početnim postavkama banda. Na vrhuncu američkog hardcore pokreta 1984., kao svoj odgovor objavili su Too Tough to Die koji je vratio dio poljuljane reputacije banda. Slijedeća tri albuma Animal Boy, Halfway to Sanity i Brain Drain nastavila su tim smjerom, ali nisu bili toliko autorski jaki. Nakon Brain Draina nedavno preminuli Dee Dee Ramone napustio je band, okušao se i propao kao raper i osnovao Chinese Dragons, a u Ramonese je stigao C.J. Početak devedesetih Joey i Marky su proveli na tretmanima za odvikavanje od alkoholizma, pa su se tek nakon trogodišnje pauze u 1992. pojavili Loco Live i Mondo Bizarro. 1994. objavljen je album obrada pjesama koje su bile značajne u odrastanju Ramonesa Acid Eaters. U to vrijeme najšira publika publika je prigrlila punk rock u formi bandova poput Green Day i Offspring. Osjećajući da je možda napokon došlo vrijeme i za njihov veći komercijalni uspjeh ubrzo su objavili Adios Amigos. Budući da ni taj album nije napravio željeni pomak u karijeri, Ramonesi su odlučili prestati sa radom. Svoje postojanje završili su dugom oproštajnom turnejom i nastupom na Lollapaloozi ’96.

- 22:18 - Komentari (19) - Isprintaj - #

17.01.2006., utorak

Iron Maiden

Datum rođenja: 1976.
Mjesto i država: London , Velika Britanija

Poznati po svojim velikih hitovima "Two Minutes to Midnight" i "The Trooper" Iron Maiden je bio i jest jedan od najutjecajnijih heavy metal bendova. Taj često imitirani bend postojao je više od 20 godina svirajući divlji rock sličan onome Judas Priesta. Iron Maiden je oduvijek bio underground atrakcija; iako u Americi nikada nisu uspjeli privući pravu medijsku pažnju (kritičari su ih proglašavali sotanistima zbog mračnih glazbenih tema i zbog sablasne maskote "Eddie")bili su poznati širom svijeta, a popularnost ih je pratila tijekom cijele njihove karijere. Iron Maiden jedan je od prvih bendova etiketiran kao "britanski metal" i zajedno s brojnim bendovima, među kojima su najpoznatiji bili Black Sabbath i Led Zeppelin, obilježili su rock scenu 80-tih.

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Bend je 1976. osnovao basist Steve Harris koji se uskoro udružio s ritam gitaristom Tonyjem Parsonsom, bubnjarom Dougom Sampsonom i pjevačem Paulom Di'Annom. Prije nego su potpisali ugovor s izdavačkom kućom, bend je tijekom 70-tih svirao posvuda, te se vrlo često vrtio na londonskim radio postajama. Uskoro je Parsonsa zamijenio Dennis Stratton, a bend je objavio svoj debi 1980. "Iron Maiden". Iako je album bio objavljen na brzinu, ipak je bio hit u Velikoj Britaniji čemu je pridonio singl "Running Free". 1981. uslijedio je album "Killers" sa žešćim pristupom glazbi. Istovremeno je Adrian Smith zamijenio Strattona. Zbog ovisnosti o alkoholu Di'Anno je bio prisiljen prekinuti druženje s bendom, a 1982. zamijenio ga je pjevač Bruce Dickinson uoči objavljivanja vrlo uspješnog albuma "Number of The Beast". Album je izbacio veliki hit "Hallowed By The Name" i postao je jedan od najboljih rock albuma svih vremena. Otkako su nakon albuma "Number Of The Beast" postali svjetski poznate zvijezde nisu puno promijenili svoj stil niti na albumu "Peace of Mind". Prije snimanja 1983. albuma "Powerslave" svirali su na dvije velike turneje. "Powerslave" je postao veliki hit, a 11 mjesečna turneja 1985. pod nazivom "Live After Death" rezultirala je duplim live albumom na kojem su bili i svi njihovi najveći hitovi.

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Do objavljivanja live albuma "Live After Death" Iron Maiden su se već dokazali kao snažan i jedinstven heavy metal bend. Njihov dugo očekivani album "Somewher In Time" objavljen 1986. napravio je manji otklon od prijašnjih albuma uz više zvuka synth gitare. Album iz 1988. "Seventh Son of a Seventh Son" izbacio je singlove "The Evil That Men Do" i "The Clairvoyant", a kritika ga je prihvatila jednako dobro kao i "Number Of The Beast". Nakon još jedne iscrpljujuće turneje, Smith je napustio Iron Maiden. Uslijedila je jednogodišnja pauza. Uz novog gitaristu Janicka Gersa bend se ponovno vratio na scenu s albumom "No Prayer For The Dying" 1990. uz klasičan zvuk kojeg su njegovali na svojim ranim izdanjima. Jedan od singlova s albuma "Bring Your Daughter to the Slaughter" osvojio je nagradu Zlatna malina za najgoru pjesmu godine, ali unatoč tome bio je to prvi hit broj 1 u Velikoj Britaniji. Nakon turneje 1991. Dickinson odlazi iz benda kako bi nastavio raditi u bendu "Skunkworks" kojeg je sam osnovao. Posljednji album s Dickinsonom "Fear Of The Dark" pojavio se odmah na 1. mjestu britanske top ljestvice. Bio je to jedan od najprodavanijih njihovih albuma do danas. Nakon promotivne turneje objavili su 1993. dva live albuma: "A Real Live One" s live verzijama novijih hit singlova i "A Real Dead One" s njihovim klasičnim live pjesmama. Dickinsona je zamijenio Blayze Bayley koji se prvi put pojavio na albumu "The X Factor" iz 1995. Album se nije uspio dobro plasirati na ljestvici kao neki prethodni albumi i nije baš bio uspješan u Engleskoj. 1996. Iron Maiden obilježili su duplim kompilacijskim albumom "Best Of The Beast". 1998. album "Virtual XI" izazvao je manji interes i ubrzao je Bayleyev odlazak iz benda. Dickinson i Smith su se vratili u bend 1999. uoči turneje i novog albuma "Brave New World" koji je uslijedio 2000.

- 21:35 - Komentari (20) - Isprintaj - #

14.01.2006., subota

The Misfits

Datum rođenja: 1977. Mjesto i država: Lodi, New Jersey, SAD

Iako je hardcore punk bend Misfits aktivno nastupao od 1977-1983., njihove su pjesme nastavile cirkulirati i krajem 80-tih u obradama bendova kao što su Metallica i Guns N' Roses. Sredinom 90-tih pojavila su se njihova CD reizdanja i dala priliku onima koji ih prvi puta slušaju da shvate zašto su Misfits stekli takvu popularnost. Bend su 1977 u Lodiju, New Jersey osnovali pjevač Glenn Danzig i basist Jerry Caiafa (nastupao pod imenom Jerry Only). Njih su dvojica uzeli ime prema zadnjem filmu u kojem je glumila Marylin Monroe i nakon što im se pridružio bubnjar Manny snimili su singl "Cough Cool"/"She" za vlastitu etiketu Blank Records (kasnije se etiketa zvala Plan 9). Mannyja je uskoro zamijenio "Mr.Jin" Catania, a bendu se pridružio gitarist Frank "Franche Coma" LiCata. Nakon izmjena u postavi bend je 1978. snimio EP "Bullet" s četiri pjesme na čijem omotu su bile fotografije ubojstva Johna F. Kennedyja. Iako je snimanje albuma "Static Age" bilo završeno, niti jedna etiketa nije htjela objaviti materijal, tako da je materijal s tog albuma objavljivan na kasnijim EP izdanjima, odnosno na kompilaciji "Legacy of Brutality" iz 1985. Postavi benda su se pridružili gitarist benda Whorelords Bobby Steele i bubnjar Joey Image, nakon čega su 1979. snimljena dva EP-a sa po tri pjesme :"Horror Business" i "Night of the Living Dead". Uslijedila je neuspjela turneja po Velikoj Britaniji nakon koje je nezadovoljni Joey Image napustio bend, a Danzig je završio u zatvoru nakon tučnjave u baru. Po povratku u SAD Steel je također napustio bend, a umjesto njega došao je mlađi brat Jerryja Onlyja Doyle (pravim imenom Paul Caiafa, poznat kao Doyle von Frankenstein). Arthur Googy je preuzeo bubnjarske palice, a Steel je osnovao bend Undead. Engleska etiketa Cherry Red objavila je 1980. njihov legendarni EP "Beware" na kojem su se našle pjesme s EP-a "Bullet", dvije pjesme s EP-a "Horror Business" i pjesma "Last Caress" s neobjavljenog albuma "Static Age". Ovo je izdanje kasnijih godina postala skupa poslastica za kolekcionare. Tijekom 1981. uslijedilo je još nekoliko singl izdanja, uključujući i 7'' izdanje "Three Hits From Hell" i singl "Halloween". Bend je snimio još jedan veliki album "Walk Among Us" koji je objavljen 1982. kao njihov službeni debi album. Nakon tog izdanja Googy je napustio bend, a ostatak benda je objavio live EP "Evilive" na kojem je gostovao Henry Rollins iz benda Black Flag. Nakon što se bendu pridružio punk producent Robo, kraj 1982. i prvu polovicu 1983. Misfits su snimali album "Earth A.D./Wolfsblood". Brian Damage je na turneji zamijenio Roba, ali jedva da je i dobio priliku svirati obzirom da je krajem 1983. Danzig raspustio bend. Oproštajni singl "Die Die My Darling" objavljen je 1984. Danzig, koji je već 1981. objavio solo singl "Who Killed Marilyn?", odmah je osnovao bend Samhain s Eeriem Vonom. Braća Caiafa su u međuvremenu osnovala bend Kryst the Conqueror koji je uspio objaviti samo jedno EP izdanje s pet pjesama. Uskoro se pojavila kompilacija Misfits "Legacy of Brutality" (1985.) za etiketu Caroline nakon koje je objavljeno još nekoliko kompilacija i četverostruki CD. U želji da izvuku korist od ponovnog interesa za bendom, Jerry Only i Doyle su 1996. ponovno okupili Misfits, ali bez Danziga, umjesto kojega su angažirali pjevača Michalea Gravesa i bubnjara Dr. Chuda. Album "American Psycho" pojavio se 1997. za etiketu Geffen Records, a dvije godine kasnije Misfits su objavili album "Famous Monsters".

artist info The Misfits
žanr Punk/Ska


- 19:16 - Komentari (11) - Isprintaj - #

13.01.2006., petak

Guns N' Roses

Datum rođenja: 1985 Mjesto i država: Los Angeles, SAD

Osnivači jednog od najkontroverznijih heavy rock bendova kasnih 80-tih bili su Axl Rose (anagram od Oral Sex), pravim imenom William Bailey, rođen 6. veljače 1962. u Lafayettu u Indiani, SAD, i Izzy Stradlin, pravim imenom Jeffrey Isbell, rođen 8. travnja 1962. u Lafayettu u Indiani, SAD. Pjevač Rose započeo je pjevati u dobi od pet godina u crkvenom zboru. Gitaristu Stradlina upoznao je 1984. u Los Angelesu. Sa 17 godina promijenio je ime u Rose kada je saznao tko je bio njegov pravi otac. Axl dolazi od naziva benda s kojim je svirao u Indiani. Njih su dvojica zajedno s gitaristom Traciiem Guns i bubnjarem Robom Gardnerom osnovali bend kojeg su isprva nazvali Rose, a potom Hollywood Rose and L.A. Guns. Ubrzo nakon toga bend su napustili Guns i Gardner, a zamijenili su ih bivši članovi mjesnog benda Road Crew bubnjar Steven Adler (rođen 22. siječnja 1965. u Clevelendu, Ohio, SAD) i gitarist Slash (pravim imenom Saul Hudson, rođen 23. srpnja 1965. u Stoke-On-Trentu, Staffordshire, Engleska). Oni su zajedno s basistom Duffom McKagenom (pravim imenom Michael McKagen, rođen 5. veljače 1954. u Seattleu, Washington, SAD; bivši član bendova Fartz, Fastbacks, Ten Minute Warning i još oko 30 drugih bendova) bili članovi preimenovanog benda Guns 'n Roses. Poslije US Hell turneje 1985. Guns 'n Roses objavili su EP live "Like A Suicide" za nezavisnu etiketu Uzi/Suicide. Ovo izdanje privuklo je kritičare i diskografske kompanije, tako da je 1986. bend potpisao ugovor s etiketom Geffen Records koja je objavila reizdanje EP slijedeće godine. Tijekom 1987. intenzivno su svirali na turnejama, iako je njihova sklonost samouništenju došla do izražaja kada je Fred Coury iz benda Cindarella privremeno zamijenio Adlera, nakon što je ovaj u tučnjavi slomio ruku. U veljači 1988. dolazi do prvog unutarnjeg raskola, kada je Rose izbačen iz benda, a potom, za tri dana, primljen natrag. Njihov debi album "Appetite for Destruction" producirao je Mike Clint, a prodan je širom svijeta u više od 20 milijuna primjeraka. Godinu dana nakon objavljivanja dospio je u Americi na prvo mjesto. Pjesma "Welcome to the Jungle" bila je soundtrack za film Clinta Eastwooda "Dead Pool" i dospjela je na Top 30 ljestvicu u Velikoj Britaniji. Redoviti live nastupi u Europi i Americi bili su kontroverzni, posebno kada su 1988. dva obožavatelja umrla u gužvi koja je nastala na koncertu Monsters Of Rock u Doningtonu u Engleskoj. 1989. objavljen je album "Lies" s osam pjesama i postao je veliki hit s obje strane Atlantika, jednako kao i singlovi "Sweet Child O'Mine" (pjesma o Roseovoj ženi Erin Everly, kćeri Dona Everlyja) i "Paradise City' and Patience". Međutim, Roseovi stihovi za pjesmu "One In a Million" bili su jako kritizirani zbog homofobije. Iako su se Guns 'n Roses pojavili na Farm Aid IV dobrotvornom koncertu, njihovu su karijeru pratili incidenti s drogom, pijanstvom i ometanjem javnog reda i mira. U to vrijeme zbog svojih ispada izgledali su kao karikatura superbenda iz 60-tih s novinskim naslovima poput onoga o Stradlinovom mokrenju u avionu, Slashovom i McKaganovom psovanju uživo na TV-u dok su primali nagrade na American Music Awards i Roseovim prekidima s Everly. U rujnu 1990. Adlera je zamijenio Matt Sorum iz Culta (rođen 19. studenog 1960. u Mission Viejo, Kalifornija, SAD). Gunsima se pridružio Dizzy Reed (Darren Reed) na klavijaturama 1991. prije odlaska na svjetsku turneju na kojoj su svojim uzbudljivim i nepredvidljivim nastupima izazivali usporedbe s Rolling Stonesima u njihovim najboljim danima. U rujnu su objavili dva albuma «Use Your Illusion I and II» koji je bio prilično popraćen u medijima. Tim albumima prethodila je obrada «Knockin' On Heaven's Door» Boba Dylana koja je bila na soundtracku «Days of Thunder». Uslijedili su hit singlovi «You Could Be Mine» (korištena u filmu «Terminator II») i «Don't Cry». Illusion I i II zauzeli su prva dva mjesta na Billboardovoj top ljestvici albuma što je prvi takav slučaj od 1974. kada je to zadnji put uspjelo Jimu Croceu. Pritisak je bio prevelik za Izzyja Stradlina pa je krajem 1991. napustio bend i osnovao Ju Ju Hounds. Zamijenio ga je Gilby Clarke (bivši član benda Kill For Thrills). U međuvremenu, Slashova reputacija koja je sve više rasla, donijela mu je gostovanja na snimkama Michaela Jacksona i Dylana. Također je sudjelovao na albumima snimljenima u čast Muddy Watersa i Les Paula, a posljedica je bila osnivanje njegovog vlastitog benda Slash's Snakepit. Pojavljivanje Guns N' Rosesa 1992. na Fredy Mercury AIDS Benefit koncertu ubrzalo je reizdanje «Knockin' On Heaven's Door» i dok su Dylanovi fanovi gunđali u nevjerici, obožavatelji Guns N' Rosesa zadovoljno su promatrali svoje heroje kako se penju na top ljestvicama ubrzo nakon objavljivanja reizdanja. Njihova oba albuma su ostala na američkim top ljestvicama i dostigla su tiražu od 4 milijuna primjeraka, a do kraja 1993. nije se pojavio novi materijal. Konačno se pojavio «The Spaghetti Incident», hvaljena zbirka obrada na punk osnovici, koja je bila zamijećena i zato što je napunila džepove davno zaboravljenih zvijezda (UK Subs, Nazareth, Misfits, Fear itd.) i zato što se na njoj našla pjesma koju je napisao masovni ubojica Charles Manson. Istovremeno je Duff MyKagan objavio svoj debi solo album. Glasine o nesređenoj situaciji u bendu nastavile su se, a krajem 1994. bend je napustio Gilby Clarke. Zamijenio ga je Paul Huge, bivši Roseov sustanar iz Indiane. Hugeovo prvo snimanje s bendom bila je obrada pjesme Rolling Stonesa «Sympathy for the Devil» za snimanje soundtracka za film «Interview With The Vampire». Ipak, Huge je samo kratko ostao u bendu, kao i njegova zamjena Zakk Wylde (bivši član Ozzy Osbourne) koji nije s bendom snimio niti jednu notu prije nego se nepomirljivo posvađao s Roseom. U svibnju 1995. Izzy Stradlin je ponovno svirao drugu gitaru ali Rose i Slash su se ponovno svađali sve do kraja godine tako da nije snimljen novi album. U međuvremenu su se Sorum i McKagan udružili s gitaristom Steveom Jonesom i osnovali su novi bend Neurotic Outsiders. Slash je potvrdio Roseov odlazak iz benda u studenom 1996. U veljači 1997. Rose je navodno kupio prava na ime Guns N' Roses. Kasnije te iste godine to se naizgled potvrdilo dolaskom u bend Robina Fincka (bivši član Nine Inch Nails) koji je zamijenio Slasha.


Samo pištolji, nikad više ruže
Slash i Duff tuže Axla

Dvoje bivših Guns N' Roses članova Slash i Duff, pravih imena Saul Hudson i Michael McKagan, drugi puta u niz godina od prestanka zajedničkog djelovanja benda, tuže pjevača i frontmena.

Ova dvojica, danas članovi grupe Velvet Revolver, kažu kako si je Axl pripisao sva prava na pjesme benda te da je nauštrb preostale dvojice godišnje namaknuo oko pola milijuna dolara.

Tužba je podignuta sredinom kolovoza u Los Angelesu. Roseov odvjetnik Howard Weitzman, tvrdi da je preplaćivanje njegovih prava tek administrativna pogreška a da Axl nikad nije želio nešto što ne pripada njemu.

- 00:46 - Komentari (16) - Isprintaj - #

12.01.2006., četvrtak

AC/DC

AC/DC je hard rock bend nastao 1973. godine u Sydneyu, Australiji. Grupa se može podijeliti na dva razdoblja (dva različita vokala): Bon Scott (1973.-1980.) i Brian Johnson (1980.-). Ostali članovi benda su: Angus i Malcolm Young (obadvojica gitaristi), Phill Rudd (bubnjar) i Mark Evans (basist)

Ako netko zna još nešto o njima neka doda u komentarima.
- 05:22 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Judas Priest

Judas Priest je heavy metal bend osnovan 1969. u Birminghamu, Engleskoj. Klasični sastav benda čine vokalist Rob Halford, gitaristi K.K. Downing i Glenn Tipton, i Ian Hill na bas gitari. Oni su jedan od bendova koji su pokrenuli tzv. ˝Novi val britanskog heavy metala˝ (eng. NWOBHM) početkom osanmdesetih godina dvadesetog stoljeća.

Povijest
Sve počinje 1969. u Birminghamu sa jednim pjevačem imena Alan Atkins i basistom Brunom Staphenhillom, koji odlučuju osnovati hard rock bend. Ime za bend biraju iz jedne pjesme Boba Dylana (The Ballad Of Frankie Lee and Judas Priest). Počinje potraga za ostatkom članova pa testiraju gitarista K.K Downinga, koji u prvi trenutak biva odbijen. 1970. prvotna jezgra se razilazi, ali Atkins i Downing se susreću s ciljem osnivanja benda. K.K. Downing inače tada već ima bend, Freight, gdje operiraju i basist Ian Hill te bubnjar John Ellis. Atkins pita za mjesto vokala u Freightu, na što ostali prihvaćaju i mijenjaju ime benda u Judas Priest. Tako nastaje jedan od najvećih heavy metal bendova na svijetu. Kasnije na Atkinsovo mjesto dolazi Rob Halford, bivši kazališni inženjer rasvjete. On zajedno sa K.K. Downingom i Glennom Tiptonom za gitarama, Ianom Hillom za basom i Johnom Hinchom kao bubnjarem izdaje prvi full lenght 1974., imena Rocka Rolla. Makar ta ploča i nije imala najbolju prodaju, ne bi se trebale zaboraviti savršene skladbe kakve Rocka Rolla i Cheater. Nakon dve godine izlazi nešto zreliji album Sad Wings Of Destiny gdje se malo više ističe hard rock stil i gdje sigurno ne nedostaju hitovi kao The Ripper ili Victim of Changes. 1977. i 1978. izlaze Sin After Sin i Hell Bent For Leather (ili Killing Machine). Tek Stained Class 1978. otkriva pravu orijentaciju grupe na heavy metal. Nakon toga nižu se problemi sa sastavom članova. 1979. izdaju svoj prvi live Unleashed in the east. Nakon tog uspjeha izlazi 1980. British Steel kao dio novog vala metala (New Wave Of British Heavy Metal). Remek djela kao Breaking The Law, Metal Gods i Grinder morala bi biti u poznanstvu svakog dobrog metalca. Između 1981. i 1982. izlaze Point Of Entry i Screaming For Vengeance sa savršenim hitovima. Dalje dolazi i Defenders Of The Faith. Između 1984. i 1990. izlaze Turbo i Ram It Down i live album Priest...Live!. U to vrijeme zavladala je nekakva situacija bez inicijative u bendu, koji se ipak budi dolaskom bubnjara Scotta Travisa i izdavanjem Painkiller-a. Bend tu postiže nevjerojatan i najsavršeniji dosad heavy metal zvuk.


Album Ram It Down
Nažalost ne ide sve najboljim tijekom. Halford ima neke razmirice sa ostatkom benda te se on razilazi s njima. Judas Priest uskoro dobiva novog vokalista. Ime mu je Tim Ripper Owens. On je u bend ušao kao njihov fan, a i sam nadimak je uzeo od imena njegove najomiljenije pjesme. Oni zajedno snimaju albume Jugulator, Live Meltdown, Demolition te Live In London sa mnogo različitijim prizvukom od prijašnjih, no ništa od toga ne dovodi bend na onaj nivo koji je imao prije. Halford u međuvremenu ima solističke projekte sa svojim bendovima (Two, Fight, Halford) i izdaje nekoliko dobrih albuma.

Na kraju dolazi do toga da ponovno okupljanja Halforda sa starom ekipom postaje najzatraženija stvar među fanovima. 2003. dogovoren je prelazak Owensa u Iced Earth, dok se Halford vraća. Odmah počinje rad na novom albumu koji se zove Angel of Retribution i koji će najstariji heavy metal bend poslije Black Sabbatha vratiti u život.

Albumi
Rocka Rolla (1974.)
Sad Wings Of Destiny (1976.)
Sin After Sin (1977.)
Stained Class (1978.)
Killing Machine (1978.) (album poznat i kao "Hell Bent for Leather")
Unleashed in the East (1979., live album)
British Steel (1980.)
Point of Entry (1981.)
Screaming for Vengeance (1982.)
Defenders of the Faith (1984.)
Turbo (1985.)
Priest...Live! (1987., live album)
Ram It Down (1988.)
Painkiller (1990.)
Jugulator (1997.)
Live Meltdown (1998., live album)
Demolition (2001.)
Live in London (2002., live DVD)
Electric Eye (2003., live DVD)
Angel of Retribution (2005.)


Stranice
Sluzbena web-stranica sastavaJudas Priest Pula - hrvatska neslužbena obožavateljska stranica
- 01:58 - Komentari (23) - Isprintaj - #

11.01.2006., srijeda

Metallica

Metallica je iznimno uspješan Američki Heavy Metal sastav, aktivan od ranih osamdesetih.

Nakon sticanja vjernih slijedbenika tijekom svoje uloge u razvoju Thrash metala u osamdesetima, sastav je uspješno proširio publiku u devedesetima, stičući pritom brojne nove obožavatelje. U skladu s tim, sastav je postao komercijalno najizloženiji primjer metala tijekom većine tog desetljeća. Međutim, ogromni porast u njihovom komercijalnom uspijehu je bio popraćen stilskim promjenama koje su neke njihove dugotrajne obožavatelje potakle na optužbe o komercijalizaciji.

U 2003. Metallica je izdala St. Anger, zbirku najagresivnije glazbe koju su napisali tijekom desetljeća, o kojoj mišljenja i kritike jako variraju, dok je komercijalni uspjeh vrlo ograničen.

Statistika
Žanrovi: Alternative Rock, Blues Rock, Hard Rock, Progressive Rock, Heavy Metal, Thrash Metal i Speed Metal
Porijeklo: SAD
Status: Aktivni
Vrijeme: 1981-

Povijest

Osnivanje

Metallicu su 1981. godine u Los Angelesu, Californiji osnovali bivši tenisač Lars Ulrich iz Gentoftea, Danske, i gitarist i vokalist James Hetfield iz Downeya, Californije, koji su se sreli nakon što su nezavisno objavili oglase u Američkom časopisu "The Recycler". Bassist Ron McGovney također iz Downeya, Californije, je bio uz njih originalni član, dok je sastav koristio par prolaznih gitarista, kao Brada Parkera i Jeffa Warnera, tijekom sastavljanja četveročlane postave. Naziv sastava je smišljen kad je bubnjar Lars Ulrich pomagao prijatelju Ronu Quintani izabrati ime za svoj novi časopis sa svrhom promocije metala. Quintana je smislio naziv Metallica, ali je Lars brzo smislio novi i zadržao taj za sastav kojeg je nedavno započeo sa Jamesom Hetfieldom.

Početkom 1982. Metallica je snimila "Hit the Lights" za prvu kompilaciju pod nazivom "Metal Massacre". Gitarist Lloyd Grant je doveden zbog solaža na pjesmi, ali nikad nije bio puni član sastava. U potrazi za stalnim glavnim gitaristim, Ulrich je objavio oglas u lokalnim novinama. Dave Mustaine, iz Huntington Beacha, Californije, gitarist iz sastava Panic, se javio i pri dolasku započeo testiranje. Ulrich i Hetfield su bili toliko zadivljeni njegovim instrumentima da su ga odmah pitali da uđe u sastav, prije početka probe. Tijekom idućih mjeseci sastav je snimio demo No Life 'Til Leather, koji je ubrzo privukao pozornost diljem obližnjih poklonika metala. Tada je već u sastavu svirao basist Cliff Burton, iz Castro Valleya, Californije, namamljen iz svog sastava Trauma, u zamjenu za preseljenje ostatka članova sastava u San Francisco.

Nakon dolaska u El Cerrito, Grofovije Contra Costa, California (preko puta zalijeva od San Francisca), sastav je ubrzo stekao znatnu pratnju na Bay Area Thrash sceni, putem širenja vijesti te nastupa uživo. U 1983. Metallica je otputovala u New York na nagovor tamošnjih promotera Jona i Marshe Zazule, a nakon prvih par nastupa sastav je potpisao ugovor sa Zazulinom novom diskografskom kućom, Megaforce Records, koja je izdala njihova prva dva albuma. Ubrzo nakon dolaska u New York, Mustaine je otpušten zbog sukoba s ostalim članovima (nadmetanja sa Jamesom na području popularnosti, fizičkih sukoba s ostalim članovima i sl.) i teškog alkoholizma te drugih ovisnosti. Kirk Hammett je pozvan iz Exodusa da ga zamijeni. Mustaine je kasnije nastavio svoju karijeru osnovavši Thrash Metal sastav Megadeth.

Metallicin prvi album, Kill 'Em All, je postavio primjer koji su pratili tijekom 1980ih, predstavljajući Jamesov "heavy" glas te njegovu agresivnu ritam gitaru. Godinu dana kasnije, njihov slijedeći album, Ride the Lightning, proširio je i usavršio njihov stil sa dužim pjesmama koje su predstavljale i instrumentalne i liričke kompozicije koje su se izdizale iznad mladenačkijih pjesama na Kill 'Em All-u. Možda najznačajnija odrednica Ride the Lightning-a je bio dodatak pjesme "Fade to Black", sporije, unutarnje pjesme koja se bazirala na mislima čovjeka koji pomišlja na samoubojstvo. "Fade to Black" je bila prva takva pjesma u slijedu koji će kasnije sadržavati "Welcome Home (Sanitarium)" i "One". Dodatak ovih sporijih, introspektivnih pjesama je razlikovao Metallicu od drugih Thrash Metal sastava, od kojih su najznačajniji bili Anthrax, Slayer i Megadeth.

Neki su smatrali osnivanje Metallice direktnom reakcijom na dominantnu Rock'n'Roll glazbu ranih 1980ih. Inspirirani sastavima kao što su Motörhead, Diamond Head (Metallica je zapravo sebe i svoj stil uspoređivala sa kombinacijom legendarnosti Diamond Heada i stila Motörheada, humoristički tvrdeći da su dvije glave (head) bolje od jedne.) i Saxon, takozvanim Novim Valom Britanskog Heavy Metala kao i hardcore punk sastavima kao što su Misfits i Discharge, Metallica je težila razbijanju utjecaja Soft Metala na obožavatelje Heavy Metala.


- 00:12 - Komentari (21) - Isprintaj - #

09.01.2006., ponedjeljak

The Rolling Stones

The Rolling Stones je britanska rock grupa koja je postala poznata u 60-ima, a djeluje i danas. Kao i mnoge britanske rock grupe nastala je pod utjecajem američkog bluesa i ranog rock'n'rolla. Sredinom 60-ih su bili, nakon Beatlesa, drugi najpopularniji band u svijetu. Bili su poznati i kao pobunjenički band, s imageom loših dečkiju. Od početaka ih se povezivalo s drogom i alkoholom. Početna postava The Rolling Stonesa bila je: Bill Wyman, Brian Jones, Charlie Watts, Keith Richards i naravno legendarni Mick Jagger. Originalna postava mijenala se mnogo puta, ali su od 1961. pa do danas u njoj prisutni Mick Jagger, Keith Richards i Charlie Watts. Od 1975. s njima na gitari svira i Ron Wood.

Do sada su u Hrvatskoj održana dva koncerta The Rolling Stonesa – 1976. i 1998. Na posljednjem velikom koncertu na zagrebačkom hipodromu, dijelu turneje Bridges to Babylon, skupilo se oko 95.000 ljudi i to je bio jedan od najvećih koncerata održanih u našim krajevima.


- 22:25 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< veljača, 2009  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Na ovom blogu naci cete sve o Rock-u, Metal-u, Punk-u, njihovim izvodacima i najnovijim vijestima.

O Meni

Ime: Anonimno
Prezime: Anonimno
Nadimak: DeathDancer
Datum Rođenja: 05.02.1990.
Horoskopski Znak: Vodenjak
Visina: 188 cm
Težina: 76 kg
Mjesto Rođenja: RIJEKA
Klubovi Za Koje Navijam: Rijeka, Arsenal
Hobi: Kompjuteri, Nogomet, Košarka
E-Mail: deathdancer@net.hr
deathdancer6@gmail.com
MSN: deathdancer213@hotmail.com

Blogovi Koje Posjecujem

Lyrics

Defender

When you are old enough to read these words
Their meaning will unfold
These words are all that's left
And though we've never met, my only sun
I hope you know
That I would have been there to watch you grow
But my call was heard and I did go
Now your mission lies ahead of you
As it did my so long ago
To help the helpless ones who all look up to you
And to defend them to the end

Defender

Ride like the wind
Fight proud, my son
You're the defender
God has sent

Father,father,father
I look up to you and heed thy call

This letter ends my search
I'll live your dream now passed on to me
And I now wait to shake the hand of fate
Like the dusk awaiting dawn
So wizards cast your spell
With no heart to do me well
So it is written, it shall be

Defender

Ride like the wind
Fight proud, my son
You're the defender
God has sent


United

Look around
They're moving in
Hold your ground
When they begin

We can do it
We can do it and if they wanna they can try
But they'll never get near
Then they can get out of here

Gonna keep on driving
Never stop

United, united, united we stand
United we never shall fall
United, united, united we stand
United we stand one and all

So keep it up
Don't give in
Make a stand
We're gonna win

We can do it
We can do it and if they wanna they can try
But they'll never get near
Then they can get out of here

Gonna keep on driving
Never stop

United, united, united we stand
United we never shall fall
United, united, united we stand
United we stand one and all

So keep it up

United, united, united we stand
United we never shall fall
United, united, united we stand
United we stand one and all

United, united, united we stand
United we never shall fall
United, united, united we stand
United we stand one and all

United, united, united we stand
United we never shall fall
United, united, united we stand
United we stand one and all

[fade]


Childhood's End

I'd sail across the ocean
I'd walk a hundred miles
If I could make it to the end
Oh just to see a smile

You see it in their faces
The saddness in their tears
The despereation and the anger
Madness and the fear

[Chorus:]
No hope, no life, just pain and fear
No food, no love, just greed is here

Starvation and the hunger
The suffering and the pain
The agonies of all-out war
When will it come again ?

The struggle for the power
A tyrant tries again
Just what the hell is going on ?
When will it ever end ?

[Chorus:]

You see the full moon float
You watch the red sun rise
We take these things for granted
But somewhere someone's dying

Contaminated waters
Pollution and decay
Just waiting for disease to strike
Oh will we learn someday ?

No hope, no life, just pain and fear
No food, no love, no seed, childhoods end.


Fear Of The Dark

I am a man who walks alone
And when I'm walking a dark road
At night or strolling through the park

When the light begins to change
I sometimes feel a little strange
A little anxious when it's dark.

Fear of the dark,fear of the dark
I have constant fear that something's always near
Fear of the dark,fear of the dark
I have a phobia that someone's always there

Have you run your fingers down the wall
And have you felt your neck skin crawl
When you're searching for the light ?
Sometimes when you're scared to take a look
At the corner of the room
You've sensed that something's watching you.

Have you ever been alone at night
Thought you heard footsteps behind
And turned around and no-one's there ?
And as you quicken up your pace
You find it hard to look again
Because you're sure there's someone there

Watching horror films the night before
Debating witches and folklore
The unknown troubles on your mind
Maybe your mind is playing tricks
You sense,and suddenly eyes fix
On dancing shadows from behind.

Fear of the dark, fear of the dark
I have a constant fear that something's always near
Fear of the dark, fear of the dark
I have a phobia that someone's always there.

When I'm walking a dark road
I am a man who walks alone


Flight Of Icarus

As the sun breaks, above the ground,
An old man stands on the hill.
As the ground warms, to the first rays of light
A birdsong shatters the still.

His eyes are ablaze,
See the madman in his gaze.

Fly on your way, like an eagle,
Fly as high as the sun,
On your way, like an eagle,
Fly and touch the sun.

Now the crowd breaks and young boy appears
Looks the old man in the eye
As he spreads his wings and shouts at the crowd
In the name of God my father I fly.

His eyes seem so glazed
As he flies on the wings of a dream.
Now he knows his father betrayed
Now his wings turn to ashes to ashes his grave

Fly, on your way, like an eagle,
Fly as high as the sun,
On your way, like an eagle,
Fly as high as the sun.


The Trooper

You'll take my life but I'll take yours too
You'll fire your musket but I'll run you through
So when you're waiting for the next attack
You'd better stand there's no turning back.

The Bugle sounds and the charge begins
But on this battlefield no one wins
The smell of acrid smoke and horses breath
As I plunge on into certain death.

The horse he sweats with fear we break to run
The mighty roar of the Russian guns
And as we race towards the human wall
The screams of pain as my comrades fall.

We hurdle bodies that lay on the ground
And the Russians fire another round
We get so near yet so far away
We won't live to fight another day.

We get so close near enough to fight
When a Russian gets me in his sights
He pulls the trigger and I feel the blow
A burst of rounds take my horse below.

And as I lay there gazing at the sky
My body's numb and my throat is dry
And as I lay forgotten and alone
Without a tear I draw my parting groan.


2 Minutes To Midnight

Kill for gain or shoot to maim
But we don't need a reason
To Golden Goose is on the loose
And never out of season
Some blackened pride still burns inside
This shell of bloody treason
Here's my gun for a barrel of fun
For the love of living death

The killer's breed or the Demon's seed,
The glamour, the fortune, the pain,
Go to war again, blood is freedom's stain
But don't you pray for my soul anymore.

2 minutes to midnight,
The hands that treaten doom.
2 minutes to midnight,
To kill the unborn in the womb.

The blind men shout "Let the creatures out
We'll show the unbeliverers."
The napalm screams of human flames
Of a prime time Belsen feast ... yeah!
As the reasons for the carnage cut their meat and lick the gravy
We oil the jaws of the war machine and feed it with our babies.

The killer's breed or the Demon's seed,
The glamour, the fortune, the pain,
Go to war again, blood is freedom's stain
But don't you pray for my soul anymore.

2 minutes to midnight,
The hands that treaten doom.
2 minutes to midnight,
To kill the unborn in the womb.

The body bags and little rags of children torn in two
And the jellied brains of those who remain to put the finger right on you
As the madmen play on words and make us all dance to their song
To the tune of starving millions to make a better kind of gun.

The killer's breed or the Demon's seed,
The glamour, the fortune, the pain,
Go to war again, blood is freedom's stain
But don't you pray for my soul anymore.

2 minutes to midnight,
The hands that treaten doom.
2 minutes to midnight,
To kill the unborn in the womb.

Midnight
Midnight
Midnight
It's all night

Midnight
Midnight
Midnight
It's all night


Powerslave

Into the Abyss I'll fall - the eye of Horus
Into the eyes of the night - watching me go
Green is the cat's eye that glows -
in the Temple
Enter the risen Osiris - risen again.

[Chorus:]
Tell me why I had to be a Powerslave
I don't wanna die, I'm a God,
why can't I live on?
When the Life Giver dies,
all around is laid waste,
And in my last hour,
I'm a Slave to the Power of Death.

When I was living this lie - Fear was my Game
People would worship and fall -
drop to their knees.
So bring me the blood and
red wine for the one to succeed me,
For he is a man and a God -
and He will die too.

[Chorus:]

Now I am cold but a ghost lives in my veins,
Silent the terror that reigned -
marbled in stone
Shell of man God preserved -
a thousand ages,
But open the gates of my hell -
I will strike from the grave

[Chorus:]
Tell me why I had to be a Powerslave
I don't wanna die, I'm a God,
why can't I live on?
When the Life Giver dies,
all around is laid waste,
And in my last hour,
I'm a Slave to the Power of Death.
Slave to the Power of Death...
Slave to the Power of Death...


Electric Eye

Up here in space
I'm looking down on you
My lasers trace
Everything you do

You think you've private lives
Think nothing of the kind
There is no true escape
I'm watching all the time

I'm made of metal
My circuits gleam
I am perpetual
I keep the country clean

I'm elected electric spy
I'm protected electric eye

Always in focus
You can't feel my stare
I zoom into you
You don't know I'm there

I take a pride in probing all your secret moves
My tearless retina takes pictures that can prove

I'm made of metal
My circuits gleam
I am perpetual
I keep the country clean

I'm elected electric spy
I'm protected electric eye

Electric eye, in the sky
Feel my stare, always there
There's nothing you can do about it
Develop and expose
I feed upon your every thought
And so my power grows

I'm made of metal
My circuits gleam
I am perpetual
I keep the country clean

I'm elected electric spy
I'm protected electric eye

Protected. Detective. Electric eye


Metal Gods

We've taken too much for granted
And all the time it had grown
From techno seeds we first planted
Evolved a mind of its own

Marching in the streets
Dragging iron feet
Laser beaming hearts
Ripping men apart

From off I've seen my perfection
Where we could do as we please
In secrecy this infection
Was spreading like a disease

Hiding underground
Knowing we'd be found
Fearing for our lives
Reaped by robot's scythes

Metal Gods
Metal Gods

Metal Gods
Metal Gods

Machines are taking all over
With mankind in their command
In time they'd like to discover
How they can make their demand

Better be the slaves
To their wicked ways
But meeting with our death
Engulfed in molten breath


The Ripper

You're in for surprise
You're in for a shock
In London town streets
When there's darkness and fog
When you least expect me
And you turn your back
I'll attack

I smile when I'm sneaking
Through shadows by the wall
I laugh when I'm creeping
But you won't hear me at all

All hear my warning
Never turn your back
On the ripper

You'll soon shake with fear
Never knowing if I'm near
I'm sly and I'm shameless
Nocturnal and nameless
Except for "The Ripper"
Or if you like "Jack The Knife"

Any back alley street
Is where we'll probably meet
Underneath a gas lamp
Where the air's cold and damp
I'm a nasty surprise
I'm a devil in disguise
I'm a footstep at night
I'm a scream of the fright

All hear my warning
Never turn your back
On the ripper...the ripper....the ripper


Breaking The Law

There I was completely wasting, out of work and down
all inside it's so frustrating as I drift from town to town
feel as though nobody cares if I live or die
so I might as well begin to put some action in my life

Breaking the law, breaking the law
Breaking the law, breaking the law
Breaking the law, breaking the law
Breaking the law, breaking the law

So much for the golden future, I can't even start
I've had every promise broken, there's anger in my heart
you don't know what it's like, you don't have a clue
if you did you'd find yourselves doing the same thing too

Breaking the law, breaking the law
Breaking the law, breaking the law
Breaking the law, breaking the law
Breaking the law, breaking the law

You don't know what it's like

Breaking the law, breaking the law
Breaking the law, breaking the law
Breaking the law, breaking the law
Breaking the law, breaking the law

Breaking the law


Am I Evil?

[Original: Diamond Head]

My mother was a witch, she was burned alive.
Thankless little bitch, for the tears I cried.
Take her down now, don't want to see her face
All blistered and burnt, can't hide my disgrace.

Twenty-seven, everyone was nice.
Gotta see 'em make 'em pay the price.
See their bodies out on the ice.
Take my time.

Am I evil? Yes I am.
Am I evil? I am man, yes I am.

As I watched my mother die, I lost my head.
Revenge now I sought, to break with my bread.
Taking no chances, you come with me.
I'll split you to the bone, help set you free.

Twenty-seven, everyone was nice.
Gotta see 'em make 'em pay the price.
See their bodies out on the ice.
Take my time.

Am I evil? Yes I am.
Am I evil? I am man, yes I am.

On with the action now, I'll strip your pride.
I'll spread your blood around, I'll see you ride.
Your face is scarred with steel, wounds deep and neat.
Like a double dozen before ya, smells so sweet.

Am I evil? Yes I am.
Am I evil? I am man.

I'll make my residence, I'll watch your fire.
You can come with me, sweet desire.
My face is long forgot, my face not my own.
Sweet and timely whore, take me home.

Am I evil? Yes I am.
Am I evil? I am man.

My soul is longing for, await my heir.
Sent to avenge my mother, sweep myself.
My face is long forgot, my face not my own.
Sweet and timely whore, take me home.

Am I evil? Yes I am.
Am I evil? I am man.

Am I evil? Yes I fucking am.
Am I evil? I am man, yeah.


Nothing Else Matters

So close no matter how far
Couldn't be much more from the heart
Forever trusting who we are
And nothing else matters

Never opened myself this way
Life is ours, we live it our way
All these words I don't just say
And nothing else matters

Trust I seek and I find in you
Every day for us something new
Open mind for a different view
And nothing else matters

Never cared for what they do
Never cared for what they know
But I know

So close no matter how far
Couldn't be much more from the heart
Forever trusting who we are
And nothing else matters

Never cared for what they do
Never cared for what they know
But I know

Never opened myself this way
Life is ours, we live it our way
All these words I don't just say
And nothing else matters

Trust I seek and I find in you
Every day for us something new
Open mind for a different view
And nothing else matters

Never cared for what they say
Never cared for games they play
Never cared for what they do
Never cared for what they know
And I know

So close no matter how far
Couldn't be much more from the heart
Forever trusting who we are
No nothing else matters


Metal Heart

It is 1999
The human race has to face it
They are confronted with the truth
It's secret--mysterious

A surgeon said it in the news
The human race is dying
But the result is no disease
Searching for you

Metal heart--metal heart
They found it everywhere
Metal heart--metal heart
Lifeless piece of steel

The scaring fact was even told
Total confusion
They found the same nightmare
Heartbeats--time bombs

Metal heart--metal heart
Unplugged they're dying
Metal heart--metal heart
Unplugged they die

Metal heart--metal heart
They found it everywhere
Metal heart--metal heart
Lifeless piece of steel

Metal heart--metal heart
Unplugged they're dying
Metal heart--metal heart


Vredesbyrd

Reis deg opp
La oss bestride
Den tanke fra vĺr lend

Og dyrk
Pĺ en forbannet jord
En smertens ćtt

For sĺ og tynge
De barmhjertiges skjřd
Som har tiltro til
Den sjelloses brřd

For den tro du besitter
Er intet annet enn avsmak og hovmod
Og din nřden etter viten
Er en overflod av hĺn og skjend

Smerten i mitt hjerte er ikke třrste
Etter himmelsk legeme

Ei er det sviktende sřken etter englemakt
Det er ilden og den brenner
Det er bare det at du
Skjemmer for den

Ta del i skyldens skygge
Behag din sjel med syndens under
For hvor er vel du
Nĺr lampen slukkes

Men dřden kommer ei
Med vĺrt bud
Gjenklang fra den prektiges arv
Vil innfri det endelige forderv

[repeat 1st, 2nd and 4rd verse]

Bring dom over andre en ditt eget hode
Der du gjemmer din skam i lovsang
Sĺ skal du fĺ smake frukten
Av din egen bortgang

Som en flokk av helveds opphav
Og forvaltere av foraktens sřnn
Parerer vi deres list med avskyens prakt
Med beviset pĺ vĺr tunge byrde
Ligger deres sinn i ĺndenřd
Skamfert tilbake uten makt

[repeat 1st, 2nd and 3rd verse]

[Music by Mustis/Shagrath/Silenoz]
[Lyrics by Silenoz]

[English translation:]

[Wrath Birth]

Rise it up
Let us oppose
The thought from our land

And cultivate
In a cursed ground
A sorrowful lineage

For so and weigh down
They bottom-hearted careless
Who have confidence 'til
That soul bread

For that belief you possess
Is nothing else than disgust and pride
And your need after knowledge
Is an overflood of scorn and deascration

Grief to my heart is not thirst
After heavenly body

Not is that failing search after angel might
It is fiery and that burning
It is merely that what you
Dishounor for that

Take part in the possesing shadow
Delight your soul with sinners under
From where are surely you
When lamp put out

But dead appaear not
With our bidding
Throughly sound from that splendid inheritance
Want it endly ruin

[repeat 1st, 2nd and 4rd verse]

Bring doom over others about your own head
There you conceal your shame in praise song
So shall you have tasted fruits
Of your own decease

As a flock of hellish origin
And administrator of despicable son
We match your disgusting splendour
With demonstration of our heavy birth
Lie your mind in absence of breath
Shamefare backwards without might

[repeat 1st, 2nd and 3rd verse]


Demonizer

Born of the sun
Crashed to the earth
Tormented reviled
Engorged hate from birth

Hellions the steed
Bloods on the wing
Claws set to slice
Vengeance he'll bring

Cremating the land
In seek and destroy
Apocalypse slays
Napalm he'll deploy

The beast of a god
Regalled of his race
Prepared to onslaught
And bare face to face

Across the divide
The thresholds in flames
The painkiller rises again

The scream of the demon
There's evil about
They've come to possess us
Out demons out!

Blade of the wheel
Cuts deep in the bone
It's gideons quest
To take satan's throne

The critical mass
And power that they wield
Exterminate all when vermin rebel

A maelstrom begins
To disintergrate
And pulverise all in its' wake

The scream of the demon
There's evil about
They've come to possess us
Out demons out


The Sentinel


Along deserted avenues
Steam begins to rise
The figures primed and ready
Prepared for quick surprise
He's watchin' for a sign
His life is on the line

Sworn to avenge
Condemn to hell
Tempt not the blade
All fear the Sentinel

Dogs whine in the alleys
Smoke is on the wind
From deep inside its empty shell
A cathedral bell begins
Sending out its toll
A storm begins to grow

Sworn to avenge
Condemn to hell
Tempt not the blade
All fear the Sentinel

Amidst the upturned burned-out cars
The challengers await
And in their fists clutch iron bars
With which to seal his fate
Across his chest is scabbards rest
The rows of throwing knives
Whose razor points in challenged tests
Have finished many lives

Now facing one another
The stand-off eats at time
Then all at once a silence falls
As the bell ceases its chime
Upon this sign the challengers
With shrieks and cries rush forth
The knives fly out like bullets
Upon their deadly course
Screams of pain and agony
Rent the silent air
Amidst the dying bodies
Blood runs everywhere
The figure stands expressionless
Impassive and alone
Unmoved by this victory
And the seeds of death he's sown

Sworn to avenge
Condemn to hell
Tempt not the blade
All fear the Sentinel


Blood Red Skies

[Tipton/Halford/Downing]

As the sun goes down, I move around
Keeping to the shadows
Life, hangs by a thread
And I've heard it said, that I'll not see tomorrow

If that's my destiny, it'll have to be
So I'll face the future
Running out of time
I'm on the line
But I'll go down fighting

Felt the hand of justice
Telling wrong from right
Threw me out upon the street in the middle of the night

Cybernetic heartbeat
Digital precise
Pneumatic fingers nearly had me in their vice

Not begging you
I'm telling you

You won't break me
You won't make me
You won't take me,
Under blood red skies

You won't break me
You won't take me
I'll fight you under
blood red skies

Through a shattered city, watched by laser eyes
Overhead the night squad glides
The decaying paradise

Automatic sniper
With computer sights
Scans the bleak horizon for its victim of the night

They're closing in
They'll never win

You won't break me
You won't take me
You won't make me,
Under blood red skies

You won't break me
You won't take me
I'll fight you under
blood red skies

As the end is drawing near
Standing proud, I won't give in to fear
As I die a legend will be born
I will stand, I will fight
You'll never take me alive
I'll stand my ground
I won't go down

You won't break me
You won't make me
You won't take me,
Under blood red skies

You won't break me
You won't take me
just I'll face you under
blood red skies

You'll never take me alive
I'm telling you
Hands of justice
I will stand, I will fight
Never surrender
As the sun goes down
I won't give in to fear


Grinder

[Halford/Tipton/Downing]

Never straight and narrow
I won't keep in time
Tend to burn the arrow
Out of the line

Been inclined to wander
Off the beaten track
That's where there's thunder
And the wind shouts back

Grinder
Looking for meat
Grinder
Wants you to eat

Got no use for routine
I shiver at the thought
Open skies are my scene
That's why I won't get caught

Refuse to bite the mantrap
Be led to set the snare
I love to have my sight
Capped everywhere

Grinder
Looking for meat
Grinder
Wants you to eat

[solo Glenn]

I've held my licence
It came with birth,
For self reliance on this earth
You take the bullet
On which my name
Was etched upon in your game

Day of independence
Stamped us like a brand
Round the necks of millions
To the land

As the mighty eagle
I need room to breathe
Witness from the treadmill
I take my leave

Grinder
Looking for meat
Grinder
Wants you to eat

Grinder
Looking for meat
Grinder
Wants you to eat

Grinder


Tyrant

[Tipton - Halford]

Behold 'tis I the commander
Whose grip controls you all
Resist me not, surrender
I'll no compassion call

(Tyrant) Capture of humanity
(Tyrant) Conqueror of all
(Tyrant) Hideous destructor
(Tyrant) Every man shall fall

Your very lives are held within my fingers
I snap them and you cower down in fear
You spineless things who belly down to slither
To the end of the world you follow to be near

(Tyrant) Capture of humanity
(Tyrant) Conqueror of all
(Tyrant) Hideous destructor
(Tyrant) Every man shall fall

Mourn for us oppressed in fear
Chained and shackled we are bound
Freedom choked in dread we live
Since Tyrant was enthroned

I listen not to sympathy
Whilst ruler of this land
Withdraw your feeble aches and moans
Or suffer smite from this my hand

(Tyrant) Capture of humanity
(Tyrant) Conqueror of all
(Tyrant) Hideous destructor
(Tyrant) Every man shall fall

Mourn for us oppressed in fear
Chained and shackled we are bound
Freedom choked in dread we live
Since Tyrant was enthroned

My legions faithful unto death
I'll summon to my court
And as you perish each of you
Shall scream as you are sought

(Tyrant) Capture of humanity
(Tyrant) Conqueror of all
(Tyrant) Hideous destructor
(Tyrant) Every man shall fall